Mir
Zgarišta zločina postali svjetionici: Širokobriježani odali čast ubijenim hercegovačkim franjevcima
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Danas, na dan 76. obljetnice ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu i mnoštva puka Božjega, molitveni program započeo je u 16.00 molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu.
Nakon molitve procesija se uputila prema grobu u samostanskoj crkvi gdje je molitvu predvodio Provincijal, a Trećari čitali imena pobijenih franjevaca.
Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je dr. fra Miljenko Šteko, provincijal hercegovačkih franjevaca, uz sumisništvo generalnog vikara hercegovačkih biskupija don Željka Majića, vicepostulatora fra Miljenka Stojića, 6 gvardijana i 50-ak drugih hercegovačkih franjevaca.
Pjevanje na sv. misi predvodio je veliki župni zbor pod ravnanjem s. Mire Majić i Marijane Ćeškić. Misno čitanje pročitao je fra Rade Dragićević, posljednji živući hercegovački franjevac koji je pohađao glasovitu Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu te jedan novak. Molitvu vjernika čitali su gvardijani pojedinih samostana.
Provincijal je u propovijedi govorio o maloj crkvi sv. Bartolomeja koja se nalazi na rijeci Tiber. Tu crkvu je papa Ivan Pavao II. odredio da bude središnje mjesto sjećanja na mučenike XX. stoljeća.
Pročitajte još
Na kraju sv. mise zadušnice nazočnima je nekoliko riječi uputio te prenio molitvu i blizinu mjesnog biskupa generalni vikar hercegovačkih biskupija don Željko Majić.
''Božjom milošću, Božjom dobrotom i ove smo godine zajedno u ovom danu da molimo za našu pokojnu pobijenu braću redovnike, franjevce, naše časne Hercegovačke franjevačke provincije, njih 66. Ali i da molimo za sve druge mučki ubijene, kako svećenike, redovnike, redovnice, tako i toliki vjerni puk, ne samo naše Hercegovine.
Nastala je nebrojena vojska mučenika koji su, samo zato što su ispovijedali vjeru u Krista te naviještali i svjedočili njegovo Evanđelje, bili smetnja ovozemaljskim probitcima koji hoće graditi život bez Boga. Mislili su da će u svom suludom naumu Boga istisnuti iz njegova posjeda, ali sve što jeste, jest Božje i protiv Boga nitko ne može.''
Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva ''Fra Leo Petrović i 65 subraće'', ukratko je izložio rad Vicepostulature u protekloj godini te istaknuo sljedeće:
''Kažu da živimo u vremenu neke pošasti. Bilo kako bilo, nama je nastaviti ići zacrtanim putem. Vicepostulatura je to kroz proteklu godinu i dalje nastojala činiti. Tragali smo za posmrtnim ostatcima naše pobijene braće, za svjedočenjima i dokumentima, za njihovom ostavštinom. Nema nekih posebnih iznenađenja na tom polju, ali ne odustajemo. Čast nam je da je iz rada Vicepostulature izraslo Groblje mira na Bilima. Bogu je to ugodno djelo. Naši su fratri zajedno ubijani sa svojim pukom, zajedno ih se sjećajmo. U tu svrhu tu podižemo križeve s imenom i prezimenom, imenom oca, godinom rođenja i smrti za sve pobijene Hrvate katolike rodom iz Herceg Bosne, BiH. Kako nekome svome podići križ ili nekome za koga nitko nema to učiniti, najlakše je se obavijestiti preko portala grobljemira.info. To je naša čast i naša obveza. Fra Frano Dušaj objavio je spjev Mučenici, evo Gospe. Povezao je albanske i naše mučenike. Čitajte tu i takvu literaturu, kao i glasilo Stopama pobijenih. Svaka naša kuća trebala bi ga imati i čuvati u svojoj knjižnici'', istaknuo je.
Gvardijan širokobriješkog samostana, fra Ivan Marić, u svom govoru rekao je:
''Nama je za utjehu da su zgarišta zločina postali svjetionici koji nas vode prema istini. Gdje dopire svjetlo ima i sjene. Iz godine u godinu svjetlost biva sve jača i ostaje manje mjesta za skrivanje u sjenama. Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti neka bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena. (Iv 3,19-21). Pristupajući istini odazivamo se Isusovu pozivu da budemo svjetlo svijeta'', kazao je.
Prije sv. mise, u 14.00, vicepostulator fra Miljenko Stojić sačekao je ''Mimohod sjećanja'' vjernika od spomenika njihovim pobijenima do ratnog skloništa. S njima se pomolio za pokoj duša pobijenih franjevaca i vjernih članova puka Božjega.
Kroz prva molitvena tri dana dodijeljene su i nagrade te prigodne plakete nagrađenima na ''X. nagradnom natječaju'' na temu pobijeni hercegovački franjevci. Zastupljeni su bili uzrasti djeca, mladež i odrasli.
U organizaciji Franjevačkog samostana u zagrebačkoj Dubravi i Zavičajne zajednice Široki Brijeg (ZZŠB) u Zagrebu u nedjelju 7. veljače 2021. u 18 sati obilježena je 76. obljetnica stradanja franjevaca i puka u sklopu događaja "Dani sjećanja na pobijene franjevce i puk Širokog Brijega" u crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.
Svetu misu predvodio je dr. sc. fra Ante Bekavac, asistent pri Katedri moralne teologije na Katoličko bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, uz koncelebraciju četvorice svećenika.
Osvrnuo se na nemile događaje u veljači '45 na Brijegu i cijeloj Hercegovini u Drugom svjetskom ratu te objasnio da nijedna ideologija ne može zatrti vjeru i Božju volju i da širokobriješki mučenici mogu biti uzor vjere.
Prije svečanog blagoslova, domaćin fra Svetozar Kraljević, gvardijan franjevačkog samostana u Dubravi uputio je riječi pozdrava gradonačelniku Milanu Bandiću, svećenicima i vjernicima podrijetlom iz Širokog Brijega, Hercegovine, ali i mnoštvu Zagrepčana prijatelja Širokobriježana i štovatelja pobijenih širokobrijeških fratara i puka. Fra Svetozar je istaknuo kako je mučenička smrt hercegovačkih franjevaca i ubojstva preko 23.000 hrvatskih civila u Hercegovini u poraću potaknulo demografsku obnovu i kasniji procvat Hercegovine.
Usporedio je prošlu stvarnost u Hercegovini s današnjom u stvarnosti u Zagrebu vezano uz epidemiju i potrese istaknuvši kako hrvatski narod nakon proživljenih patnji izaći još snažniji.
Uvod u dan sjećanja bila je trodnevnica. Svetu misu prvi dan trodnevnice predvodio je fra Josip Serđo Ćavar, a druga dva dana fra Franjo Vuk.
Zbog epidemioloških mjera i uputa stožera CZ ove godine nije bilo tradicionalnog druženje u dvorani samostana.
