Vladika Grigorije u Dubrovniku: Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Njegovo presvećenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije sa svećenstvom eparhije prisustvovao je u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike tradicionalnoj molitvi za jedinstvo kršćana, koju je predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić.

Kako je navedeno sa stranici Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske - ovo je sedmi put da se ekumenska molitva moli u Dubrovniku uz učešće pravoslavnih i katolika. Riječ je o molitvi čiji je tekst svake godine plod zajedničkog dogovora komisija dvije crkve, koji se potom šalje svim crkvama po svijetu.

Episkop Grigorije je u besjedi istaknuo da je Bog taj koji se uvijek i svagda zauzima za sve nas, koji nas voli i koji je pored nas kada se usred vlastite nevolje i muke nađemo bespomoćni i napušteni od drugih ljudi, kada smo izgubljeni i zaboravljeni.

Vladika Grigorije je rekao da se Bog zauzima za sve nas i u takvim trenucima nas vraća u život. "Zaista, u ovoj prijatnoj atmosferi molitve i susreta, ali i u sve dane našega života zbiva se jedinstveno čudo - čudo prisustva Božjeg", rekao je Grigorije sinoć u besjedi u katedrali Gospe Velike.

O čudu Božjeg prisustva Grigorije je podijelio osobno iskustvo, te, između ostalog, istaknuo da je još dok je bio dijete, kada bi se zatekao sasvim sam u kući, na polju, u planini, u šumi, osjećao neko za njega neobjašnjivo prisustvo.

"U tim situacijama nametala bi mi se, sama po sebi, razna pitanja, ali najčešće sljedeće: Tko je to bio tu, pored mene, kad nikoga nisam mogao vidjeti, odnosno kada sam bio sasvim sam? Slično pitanje postavljao sam sebi i kada je bila u pitanju smrt moga oca, kojeg sam izgubio još kao četvorogodišnjak, i čije sam prisustvo tijekom čitavog djetinjstva snažno osjećao", rekao je Grigorije.

On je rekao da je Sveti Duh taj koji nam oprisutnjuje Krista i nevidljivu silu Božju donosi među nas – na život ili na osudu, otklanja našu nemoć, slabost i malodušnost, pruža odgovor i utjehu na molitvu sirotih, ubogih, poniženih, grešnih, svih nas.

"Ukoliko smo otvoreni za njega, on je prisutan u nama i među nama, dakle – on kuca na vrata srca naših. On nije duh koji porobljava, nego Duh koji oslobađa... Primiti Duha i moliti se u Duhu znači otvoriti dušu i srce za Boga i za Krista radi nas raspetoga. Ako se tako otvorimo, onda će nas pohoditi Duh Sveti za koga nam Pavle otkriva: Gdje je Duh Gospodnji ondje je sloboda!", poručio je episkop Grigorije.

Vladika Grigorije je opomenuo da Duh Sveti nije ljudski duh, duh vremena, duh koji se na bilo koji način može posjedovati ili kojim se kako bilo može upravljati, kako to u neznanju samouvjereno tvrde lažni duhovnici koji svojataju Duha kako bi ovladali dušama ljudi, učvršćujući ih u fanatizmu i lažnoj sigurnosti, a za sebe izvlačeći neku korist.

"Slabo vjerujem u ljude i u sve one sisteme koje su oni osmislili, ma kako se ti sistemi zvali, ali zato čvrsto i nepokolebljivo vjerujem da Duh Sveti može biti u ljudima i među ljudima. I njemu se molim riječima Svetog Vasilija Velikog: `Gospode, blagoslovi blagošću svojom krug godine; prekrati razdore među crkvama; ugasi neprijateljstva među narodima, silom Duha Tvoga Svetoga.` Amin!", poručio je episkop zahumsko-hercegovački i primorski.