Stupar: ''Čovjek opterećen svakodnevnim problemima zaboravlja na Boga''

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pravoslavni vjernici u Bosni i Hercegovini, ali i širom svijeta danas su otpočeli božićni post koji će trajati 40 dana.

Period je to pred jedan od najradosnijih pravoslavnih blagdana - Božić, kada vjernici jedu posnu hranu koja nije životinjskog porijekla već isključivo biljnog, odnosno ribu, povrće, ulje, voće ili prakticiraju post "na vodi" koji isključuje ribu i ulja, osim voća i povrća. No, suština posta nije samo u posebnom režimu prehrane, već očišćenju duše od loših misli te uspostavljanju osobnog odnosa sa Bogom.

Post nas podsjeća da smo Božija bića

Starješina Saborne crkve u Sarajevu protojerej-stavrofor Vladimir Stupar u razgovoru za Fenu je govorio o fizičkim i duhovnim aspektima posta, njegovom suštinskom značaju, te Božiću kao kruni posta.

''Čovjek opterećen svakodnevnim problemima zaboravlja na Boga, stoga nas post podsjeća da je čovjek biće koje ima potrebu za hranom, ali da hrana koliko god da je dobra za organizam, fizičko zdravlje, ona može da bude i prepreka u odnosu sa Bogom'', rekao je Stupar.

On podsjeća na prvu zapovijest Božiju, koja čovjeku dopušta da se koristi svim stvorenim, da se hrani svakovrsnom hranom, osim sa zabranjenog drveta, a ta prva zapovijest Božija je bila poziv na post, da kroz post čovjek živi istinskim životom, da iskaže poslušnost prema Bogu i pokaže da je njegovo slobodno opredjeljenje život sa Bogom.

''Bog sebe ne nameće, već poziva čovjeka da Ga slijedi i ta prva zapovijest Božija da se sa zabranjenog drveta u raju ne jede, to je zapravo poziv na post i naša slobodna suradnja se ostvaruje kroz post, kao vid poslušnosti prema Bogu'', rekao je.

Zato nas post podsjeća, dodao je on, da smo mi prije svega Božija bića, da nas je Bog stvorio i da naš suštinski odnos jeste odnos sa Bogom, a koji se ostvaruje i putem hrane.

Bit četrdesetodnevnog posta

''Suština je da u tijeku 40 dana posta, koji se ogleda kroz odricanje od hrane od koje nam zavisi biološki život, tražimo onu istinsku, duhovnu stranu, a ta hrana predstavlja naš odnos s Bogom. Čovjek kada jede zadovoljava svoje fizičke potrebe, ali ono od čega čovjek živi je upravo blagodat'', naglasio je Stupar.

U tijeku posta, naveo je on, vjernici upotrebljavaju blagoslovljenu hranu, a to je hrana koja je za nas korisna i koja nas uvodi u odnos s Bogom. Također, vjernici imaju i neblagoslovljenu hranu, a to je ona hrana koja zadovoljava samo požudu, strasti, negativne aspekte čovjekova života, gdje čovjek sebe stavlja u centar svijeta, jede sve ono što njemu prija i što ga samo trenutno ispunjava.

Ali sigurno je, kaže on, da mu to ne daje punoću života, radosti, jer stavljajući sebe u centar svijeta, čovjek zaboravlja Boga, i onda se pojavljuje kao egoista, odnosno, disfunkcionalno biće koje ne samo da ruši odnos sa Bogom, već time i s prirodom, okolinom i drugim ljudima.

''Post u stvari podsjeća da trebamo uspostaviti jedan pravilan odnos s Bogom i ljudima, da se ne pokazujemo kao bića koja ruše i kvare, imaju patološke odnose sa bližnjima i ujedno sa cjelokupnom tvorevinom, jer vidimo da je danas aktualan ekološki problem. Čovjek radi zadovoljenja svojih strasti uništava tvorevinu, prirodu, te je zagađenje prisutno na svakom koraku'', istaknu je Stupar.

Post nije dijeta

Međutim, prof. Stupar naglašava da cilj posta nije dijeta, "post je prije svega očišćenje ljudskog organizma od svakodnevne hrane koju jedemo i to je vanjski vid posta, ali ona nevidljiva, unutrašnja strana posta je preispitivanje sebe, svoje savjesti, života, preispituju se odnosi sa bližnjima kao i cjelokupan naš život. Uspostavljanje ličnog odnosa sa Bogom se ostvaruje kroz post".

Postili mi ili ne, živjeli duhovnim životom ili ne, Stupar kaže činjenica je da je čovjek podložan smrti, prolaznosti života, stoga, dodao je, mnogi kažu da je potpuno besmisleno postiti jer će ionako svi umrijeti. Ali nije tako.

''Ono na što nas post podsjeća je naš odnos sa Bogom'', naglasio je on i pojasnio da ako uspostavimo lični odnos sa Bogom kroz zajednicu, ljude, a voleći Boga volimo i ljude, onda se naš život osmišljava ne samo na biološkom, nego na vječnom, metafizičkom planu. I mi ne možemo u tom slučaju nikada umrijeti. Zato što, kako je naglasio, poznajemo Boga i Bog poznaje nas.

Za to, navodi Stupar, vjernik treba da otvori svoje srce za Boga, jer sve patološke odnose kao što su mržnja, zavist, zloba, sujeta, gordost, treba u potpunosti prebroditi kroz iskren odnos prema ljudima, da zaista ono što govorimo to i mislimo.

Potrebno je, dodao je on, da imamo jednu lijepu emociju, lijep odnos prema bližnjima, da prepoznamo Božiju ljubav koja je prisutna u našem životu, kako bi se božanska ljubav uselila u naša srca, naše živote, duše.

Svrha našega života je ljubav

Trebamo, kazao je on, da na svakog čovjeka gledamo kao na Božije biće koje je unikatno, jedinstveno, neponovljivo i koje obogaćuje naš život. Da ne mučimo jedni druge zato što smo nemoćni da volimo Boga, a kada uspostavimo pravi odnos s Bogom, mi se onda osposobljavamo da volimo druge ljude i to je najvažnija poruka i pouka posta.

To je zato što je Bog došao do nas, donio nam božansku zajednicu, tom zajednicom i tom ljubavlju mi svjedočimo da smo ispunjeni božanskom energijom da možemo da volimo, jer Bog je Ljubav i on nas poziva da volimo jedni druge.

''S obzirom na to da je post priprema za susret sa Bogom, a tijekom posta se oslobađamo svih negativnih naslaga duhovnih i fizičkih, čistimo dušu i čistimo tijelo, onda tako pripremljeni dolazimo u susret Bogomladencu Hristu koji je došao u ovaj svijet, postao čovjek da bi nam otkrio božansku ljubav da bi nas izbavio od grijeha, smrti i đavola, da bi pokazao da je svako ljudsko biće veliki  blagoslov Božiji za ovaj svijet, da bi pokazao da je suština našeg života Ljubav'', zaključio je u intervjuu za Fenu protojerej-stavrofor  Vladimir Stupar, starješina Saborne crkve u Sarajevu.