Advent ili došašće: Što je i kako ga obilježavamo?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Advent ili došašće (lat. adventus = dolazak) je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini koje označava pripremu za Kristovo rođenje, pripremu za blagdan Božića.

Povijest slavljenja Došašća

Advent počinje 4 nedjelje prije Božića ( nedjelje koje simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista) i završava 24. prosinca na Badnjak. To vrijeme simbolizira iščekivanje, nadu, budućnost i za svakog vjernika to je jedno posebno razdoblje u kalendarskoj godini. Advent najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3.prosinca. Za vrijeme adventa u liturgiji prevladava ljubičasta boja. Povijest samog adventa ili došašća seže sve do 5. stoljeća, i tada je bio nešto drugačijeg koncepta ali temeljen na istim vrijednostima. Tradicija adventa u današnjem obliku veže se za papu Grgura Velikog koji je skratio advent na trajanje koje se i dan danas zadržalo. Misna čitanja u liturgijskim slavljima vezana su za sv. Ivana Krstitelja koji je pripremao narod za dolazak Spasitelja, proroka Iliju koji je najveći prorok nade i Blaženu Djevicu Mariju koja je primjer uzoritosti i spremnosti na susret sa Spasiteljem i koja je naposljetku Isusova ovozemaljska majka. U prvom djelu došašća ili adventa vjernici se pripremaju za dolazak Spasitelja Isusa Krista i za Sudnji dan koji dolazi njegovim dolaskom, a u drugom dijelu adventa se pripremaju za njegovo rođenje, za dan kada je Sin Božji Isus Krist postao čovjekom.

Advent u Hrvata

Tradicija došašća ili adventa je duboko ukorijenjena u Hrvatske narodne običaje. Mise zornice, sijanje pšenice, adventski vijenac, jaslice, božićno drvce, paljenje badnjaka i unošenje slame samo su neki od duboko ukorijenjenih običaja adventa, vremena koje prethodi Božiću. Hrvatski puk ima običaj hoditi na mise Zornice ili Rorate, koje se s početkom adventa počinju održavati u jutarnjem terminu (6 ili 7 sati ujutro). Upravo za vrijeme tih misa nastale su neke od najljepših hrvatskih božićnih pjesama. Simbol sijanja pšenice predstavlja simbol obnove života i plodnosti. Kažu što je pšenica na Badnjak zelenija to će i žetva predstojeće godine biti bogatija.

Adventski vijenac

Adventski vijenac se prvi put pojavio u 19. stoljeću u Njemačkoj, ali danas predstavlja jedan od glavnih simbola adventa i nadolazećeg Božića. Sastoji se od dva temeljna simbola krug-a i svijeća koje predstavljaju svijetlo. Četiri svijeće predstavljaju četiri nedjelje koje predstoje do Božića, i predstavljaju ujedno i četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i konačni kraj. Tri od četiri svijeće su ljubičaste boje kao znak pokore i obraćenja za pripremu dolaska Spasitelja, a četvrta je ružičaste boje i predstavlja izraz radosti i sreće zbog Isusovog rođenja. Jaslice su simbol onoga što će se dogoditi na Božić, one ukazuju na događaj rođenja Isusa Krista i jedan su od nezaobilaznih simbola i duboko su ukorijenjene u hrvatskoj tradiciji (najstarije očuvane jaslice se nalaze na otoku Krku i datiraju iz 17. stoljeća).

Božićno drvce

Božićno drvce je jedan od najučestalijih simbola adventa iako ga mnogi vežu direktno na sam blagdan Božića. Prije samog božićnog drvceta ljudi su imali običaj ukrašavati svoje domove zelenilom koje je predstavljalo životnu snagu nasuprot zimskom umrtvljenju prirode. Ta čast obično pripada djeci i mladim članovima obitelji. Ukrašavanje bora je jedan divan obiteljski čin koji za svoju osnovu ima još veće zbližavanje i zajedničko radovanje blagdanima koji slijede. Unošenje badnjaka i rasprostiranje slame jedan je od najstarijh običaja. U domove se unose tri panja/badnjaka koji simboliziraju Sveto Trojstvo, oni se stavljaju na ognjište, a njima se pale sve svijeće u kuću. Rasprostiranjem slame obilježio bi se početak proslave Božića, to najčešće čini glavni član domaćinstva, a ostali ukućani taj čin popraćaju pjesmom. Slama razasuta po podu je simbol Isusovog rođenja u štalici i često je povezuju sa plodnosti.

Adventski blagdani

Za vrijeme adventa vežemo i neke od blagdana, pa tako blagdan sv. Barbare 4. prosinca, blagdan sv. Nikole 6. prosinca, blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije 8. prosinca, blagdan sv. Lucije 13. prosinca te dan sv. Tome Apostola 21. prosinca. Za svaki od tih blagdana vežemo i određenu tradiciju proslavljanja što ovisi dakako i o kraju te regiji odakle dolazi hrvatski narod.