Blagdan Svetog Jurja
Danas je Jurjevo: Jeste li spremili trube?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Blagdan Svetog Jurja obilježava se 23. travnja, a u hrvatskom narodu ispunjen je s neobično mnogo značenja, prepun je mitova, legendi, običaja, ali i drevnih vjerovanja koja su očuvana do današnjih dana i koja, zapravo, korijene vuku još od pretkršćanskih vremena.
Zaštitnik zemlje, usjeva, zelenila
Svetog Jurja vjerske freske i kipovi najčešće prikazuju kao viteza koji ubija zmaja. Tako je ovjekovječen i u dvije zagrebačke skulpture, pišu 24 sata.
No sv. Juraj, kojega danas slavi Crkva, bio je rimski časnik koji je umro mučeničkom smrću u vrijeme Dioklecijanova progona 303. godine u Kapadociji.
Tako je prilično jasno da Jurjevo ima posebno mjesto u staroslavenskim mitovima i priči o starohrvatskom bogu plodnosti i vegetacije Jarilu i njegovoj sestri Morani, božanstvu prirode i smrti.
Danas u narodnom vjerovanju sv. Juraj štiti od zaraznih bolesti, opasnosti na moru, ratu, pred sudom i uopće u svim životnim opasnostima.
Zaštitnik je zemlje, usjeva, zelenila (zeleni Juraj), stoke (posebno konja), zaštitnik je pastira, ratara, križara, vojnika i svih obrta vezanih uz ratovanje. Stoka se na Jurjevo svečano izvodila na pašu, često prvi put u godini, te kitila vijencima od proljetnoga cvijeća i drugoga bilja.
Paljenje krijesa
Vjerovalo se da će je ti vijenci cijelu godinu štititi od bolesti i drugog zla, a na povratku su se bacali na krov staje.
Na Jurjevo su se u Hrvatskoj priređivale utrke i vodili konji pred crkvu na blagoslov, a središnji događaj uvijek je bilo paljenje jurjevskog krijesa.
Pročitajte još
Na dan uoči Jurjeva ili na samo Jurjevo uz krijes bi se okupljala uglavnom mladež, ali i ostali stanovnici sela, oko krijesa bi plesali i pjevali pjesme.
Vjerovalo se da jurjevski krijes (kao i ostale godišnje vatre) ima magičnu moć zaštite od bolesti i drugoga zla pa bi okupljeni krijes preskakivali, stoka se sljedeći dan protjerivala preko zgarišta, a ugarci i pepeo od krijesa zaticali u njive i vrtove (zaštita i poticanje rodnosti).
Govorilo se: "Gdo bu na kresu, ne bu v lesu" (Tko će biti na krijesu, neće biti u lijesu).
Posebno je zanimljivo da se u nekim krajevima dugo održao običaj križićanja, sicanja ili tetoviranja baš na Jurjevdan.
Običaji u BiH
Jurjevo se posebno slavilo i u Rami gdje su nekoliko dana prije Jurjeva sva ramska djeca, i katolička i muslimanska, počinjala praviti trube od vrbove kore i svirati u njih, prenosi Rama-Prozor.info.
Trube su pravili posebno čobani. Taj jednostavni i jednokratni glazbeni instrument od vrbove kore ili jasike, s piskom od lijeske ili oraha, čuo se sa svih brežuljaka, stvarajući tako, na jedan neobičan način, ugođaj proljetnog buđenja prirode.
Katolici su ih češće zvali ćurlik ilitruba. Kod muslimana je učestaliji naziv trubaljika, ali su taj termin koristili i katolici.
Od orahove grane pravile su se pišće (pištaljke) u koje bi svirali najčešće čobani i djeca.
Pišće su bile po svom načinu sviranja jedna vrsta preteče ćurliku i svirali.
