Održan XVII. Molitveni dan za Domovinu i XV. Hodočašće Oružanih i redarstvenih snaga BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sedamnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Petnaesto Hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga održan je u subotu, 20. listopada 2018. na ostacima drevnog grada Bobovca pored crkve sv. Mihovila arkanđela, koji se nalazi na području župe Kraljeva Sutjeska šezdesetak kilometara sjeverno od Sarajeva. U ovoj crkvi nalaze se posmrtni ostaci nekoliko bosanskih kraljeva.

Program molitvenog pohoda započeo je procesijom i molitvom krunice od rijeke Bukovice do Bobovca. Svečano Euharistijsko slavlje na Bobovcu predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s mons. Tomom Vukšićem, vojnim biskupom u Bosni i Hercegovini te uz koncelebraciju 36 svećenika među kojima su bili vojni kapelani u BiH te gvardijan Franjevačkog samostana u Kraljevoj Sutjesci fra Željko Brkić, prenosi Katolička tiskovna agencija KTA.

U svom pozdravu generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Željko Čuturić napomenuo je da su kardinal Puljić i biskup Vukšić domaćini ovog hodočašća te dodao da su na Bobovac došli vjernici iz raznih župa i krajeva u Bosni i Hercegovini, zatim članovi raznih udruga i pokreta, bogoslovi, sjemeništarci i časne sestre. Pozdravio je i predstavnike vlasti na čelu s predsjednikom Federacije BiH gospodinom Marinkom Čavarom i ministricom obrane Marinom Pendeš. Pozdravio je i načelnika općine Vareš gospodina Zdravka Maroševića, veleposlanika RH u BiH Ivana del Vechia te hrvatske generale OS BiH predvođene Ivicom Jerkićem kao i načelnika Glavnog stožera Vojske RH general Mirka Šundova. Riječi dobrodošlice uputio je i gostima iz drugih država: postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske i svećenicima Vojnog ordinarijata iz Zagreba, vojnom vikaru u Sloveniji preč. Mateju Jakopiću te vojnim izaslanicima Republike Hrvatske, Republike Slovenije i prvi put vojnom izaslaniku Sjedinjenih Američkih Država. Zahvalio je i Radio Bobovcu i svim drugim radio postajama koje su prenosile Svetu misu.

Uvodeći u Misno slavlje kardinal Puljić pozvao je na izgradnju mira koji se temelji na pravdi i jednakopravnosti te istaknuo da „volimo ovu zemlju i da ćemo je i ubuduće voljeti“.

Čitanje i molitvu vjernika čitali su pripadnici Oružanih snaga i policije.

Održan XVII. Molitveni dan za Domovinu i XV. Hodočašće Oružanih i redarstvenih snaga BiH - KTA

Bobovac, 20. listopad 2018. Sedamnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Petnaesto Hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga održan je u subotu, 20. listopada 2018. na ostacima drevnog grada Bobovca pored crkve sv. Mihovila arkanđela, koji se nalazi na području župe Kraljeva Sutjeska šezdesetak kilometara sjeverno od Sarajeva.

Prigodnu propovijed uputio je biskup Vukšić. „Kao vjernici, željni slušati Isusovu riječ i željni susreta s njim pod misnim prilikama kruha i vina, slično smo se i mi jutros uspinjali na ovu zaravan, koja je skoro iste nadmorske visine kao Jeruzalem“, rekao je biskup Vukšić.

„Došli smo ovdje, da se sjećamo i da molimo. Stoga s ponosom podsjećamo, da su nekadašnji zakoniti vladari ove zemlje nosili ime Stjepan i Katarina. I svakomu razboritom dosta! Jer ta imena već sama po sebi nose bremenitu poruku, koju uopće nije potrebito tumačiti. Činimo to rado i sa zahvalnošću, ponizno i u molitvi, otvoreni i s poštovanjem prema svakom drugom i drukčijem imenu, ali i odlučni u uvjerenju, da nam nitko ne bi smio ni pokušati, a kamoli stvarno nametati zaborav kao pravilo. Jer sjećanje je naša obveza prema istini i dug prema precima i vlastitoj prošlosti. A naše vršenje toga je dio neotuđive slobode. Danas smo ovdje, međutim, još više s nakanom, da čujemo Isusove riječi i radi molitve. Upućujemo ju Presvetomu Trojstvu osoba. Molimo Gospodina Boga Oca stvoritelja, Isusa Krista otkupitelja i spasitelja svakoga čovjeka i cijeloga svijeta, i Duha Posvetitelja, da nas uzdrže u čistoj vjeri i klanjanju. Molimo Boga također, da milostivim okom pogleda i blagoslovi našu domovinu i sve ljude koji u njoj žive, da ju obdari napretkom i razvitkom u svakom dobru i slozi, da sve njezine stanovnike zaštiti od neprijateljstava i mržnje, od sukoba i rata, od raznih bolesti i gladi, od mržnje i nesloge, od svađe i nemira. Da se pojedinci i narodi u njoj uzajamno poštuju i uvažavaju, da se svi natječu u čuvanju dostojanstva drugoga, da se ispravljaju počinjene nepravde, da nitko nikoga ne ponižava niti majorizira, da se donese zakon koji će svakom narodu osigurati mogućnost da sebi bira predstavnike, da se pošteno izabrani predstavnici natječu u služenju svima, da nestane korupcija, da se omogući povratak izbjeglica, da se poštuju prava radnika, da se ne guše proročki glasovi koji upozoravaju na pogubnost zakona koji ne štite pravdu, da se prihvati istina kako je svaka nepravda Bogu mrska (usp. Jdt 5,17; Ps 5,5; Sir 10,7) i da je u svakom narodu Bogu mio onaj koji čini pravdu (usp. Dj 10,34-35), da se cijeni poštenje i poniznost, da se zaustavi iseljavanje, da se osnažuju optimizam i nada mladih kroz gospodarski razvitak, da svaki čovjek može dostojno živjeti od plodova svoga rada, da se širi sloboda i istina, da se štiti život od začeća, da se poštuje dostojanstvo žene i zaštite prava djeteta i majke“, kazao je biskup Vukšić.

„Kao vjernici s pouzdanjem pristajemo uz nauk svetoga Pavla, da je naša vječna domovina na nebesima (usp. Fil 3,20). I svjesni smo pri tomu, da se put u nebesku domovinu zove izgrađivanje zemaljske domovine, poštivanje njezinih ljudi i svih putnika i namjernika, koji se u njoj nađu jer, kao što se čita u Svetom Pismu: „Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Vjera ako nema djela, mrtva je u sebi“ (Jak 2,14.17). U tom plemenitom nastojanu neka vas dragi Bog obdari svakim blagoslovom zemaljskim i nebeskim! Zdravi i veseli bili“, poručio je biskup Vukšić i svojoj propovijedi.

Na kraju Mise svi okupljeni zajedno su izmolili Molitvu za Sinodu Vrhbosanske nadbiskupije i Molitvu za Domovinu.

Liturgijsko pjevanje animirao je Zbor bogoslova Franjevačke teologije iz Sarajeva pod ravnanjem fra Emanuela Josića.

Nakon Svete Mise vojnici su se pobrinuli da se svi prisutni mogu okrijepiti vojničkim grahom.

Bobovac je prethistorijska gradina, kasnoantička utvrda i srednjovjekovni grad. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Smješten je na uskom kamenitom grebenu iznad sastavaka Bukovice i Mijakovske rijeke. Gradu se može prići iz dva smjera, i to od Kraljeve Sutjeske i Vareša. U pisanim izvorima prvi put se spominje 1350. godine. Podigao ga je ban Stjepan II. Kotromanić nešto prije prve polovice 14. stoljeća. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II. Kotromanića, preko svih bosanskih kraljeva i kraljica (Tvrtko I. Kotromanić, Stjepan Dabiša, Jelena Gruba, Stjepan Ostoja, Stjepan Tvrtko II. Tvrtković Stjepan Ostojić, Stjepan Tomaš - muž kraljice Katarine, Stjepan Tomašević) i sve do prestanka bosanske samostalnosti turskim osvajanjem Bosne 1463. godine Sastojao se od gornjeg grada sa četvrtastom kulom, čiji ostatci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20-ak metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar.

Suvremenici su ga smatrali najtvrđim bosanskim gradom. Ovdje se čuvala i kraljevska kruna, a vladari su ga nazivali svojim stolnim mjestom. Zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značenja, u međuvremenu je bio meta napada nekih osvajača. Bobovac su Turci osvojili 21. svibnja 1463. nakon samo tri dana borbe. Govori se da ga je predao knez Radak, koga su Turci nakon predaje pogubili. Turska posada je bila prisutna na Bobovcu do 1626. godine, kad je grad napušten zbog gubitka strateškog značaja nastavljanjem turskih osvajanja prema sjeveru.

Molitveni pohod Bobovcu pokrenuo je kardinal Puljić u znak sjećanja na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosača 25. listopada 1478. s ciljem ujedinjenja u molitvi za osobne potrebe, za vlastiti narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive. U listopadu 2002. godine kardinal Puljić je uputio dopis župnim uredima i crkvenim institucijama u kojem, između ostalog, stoji: „Nekoliko zadnjih godina na obljetnicu smrti bosanske kraljice Katarine Kotromanić-Kosača redovito sam slavio Svetu misu na njezinom grobu u Rimu. Posavjetovavši se sa svojim suradnicima, odlučio sam da ubuduće na obljetnicu smrti kraljice Katarine molimo za ovu Zemlju – našu Domovinu u svim crkvama, a posebno ćemo to činiti na Bobovcu. U tom duhu određujem da dana 25. listopada u svim župnim zajednicama bude uzet obrazac Mise za Domovinu“, napisao je tom prigodom kardinal Puljić pozvavši svećenike, redovnike, redovnice i ostale vjernike da dođu na Bobovac te mole za domovinu Bosnu i Hercegovinu. Također je zamolio sve predstavnike vlasti i medija da ovom činu ne bude davana nikakva politička konotacija ističući kako želi da to bude isključivo vjernička molitva.