Duvnjaci umjesto jedne sagradili dvije crkve

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Hrvatska katolička misija Solothurn u Švicarskoj ima svoj moto „Što će ti vjera, ako ne rađa dobrim djelima“ (Sv. Jakov apostol).

Uz raznolike i redovite karitativne djelatnosti za domovinu, kao što su studentske stipendije i svake godine gradnja barem jedne kuće siromašnoj obitelji, misija Solothurn u Centralnoj Švicarskoj je okrenuta i potrebama siromašnih i progonjenih kršćana po svijetu.

Tako je kroz zadnje dvije godine sagradila dvije crkve u Africi, točnije u mjestima Kipukwe i Nkolomone u Kongu. Već su obje pokrivene i izrađuju se iznutra, piše Missio.ba.

Na tom ogromnom području do kraja ovoga ljeta djelovala su trojica hrvatskih misionara. Poslove oko izgradnje crkava vodio je fra Filip Sučić, a s njime su bili još fra Ante Kutleša i fra Pere Čujić. Oni su upravo nakon dugih i teških, a radosnih i uspješnih godina završili svoj misionarski život u Kongu i vratili se u svoju Hercegovačku franjevačku provinciju.

U svom misionarskom djelovanju odgajali su i duhovni pomladak, pa su tako svoje misije predali svojoj domaćoj „crnoj“ braći.

Odredba da se sve preda domaćim pastoralnim snagama najavljena je prije pet godina, točnije u Generalnoj kuriji u Rimu u srpnju 2012.godine.

Vjernici Hrvatske katoličke misije Solothurn ovim su neizmjerno razveselili i iznenadili mlade kršćanske zajednice u tom jednom od najsiromašnijih krajeva svijeta. Zbog misionara koji su djelovali s njima desetljećima, ti mahom mladi kršćani s brojnom djecom više znaju za Hrvatsku, nego za Švicarsku.

Neobično je bilo gledati kojim su žarom vjernici misije Solothurn prihvatili ideju njihova misionara fra Šimuna Šite Ćorića! Naime, plan je bio da se darovima vjernika u misiji sagradi crkva u mjestu Kipukwe, a onda su ljudi darovali toliko novca da je doteklo za granju još jedne crkve, one u pustom mjestu Nkolomone.

„Kumovi crkava“ bili su Mato i Kata Jurkić za Kipukwe te Luka i Marija Stanković za Nkolomone. Značajne svote novca dali su još dvije anonimne osobe te obitelji Franjo i Marija Vugdelija i Zlatko i Kajka Daidžić.