Fra Marko Karamatić: Na svetkovinu Svih svetih i Dušni dan ne slavi se smrt, nego život

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svi sveti je kršćanska svetkovina kojom se slave svi sveci, kako oni koji su službeno proglašeni svecima i imaju svoj spomendan u kalendaru, tako i oni koji to nisu: svi znani i neznani. Vremenom je broj svetaca rastao te je utemeljena svetkovina Svih svetih - izjavio je za Fenu profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Marko Karamatić.

Pojašnjava da se ova svetkovina u zapadnoj (katoličkoj) Crkvi slavi 1. studenoga, a u istočnoj (pravoslavnoj) Crkvi prve nedjelje po Duhovima (završetkom uskrsnog vremena) potkraj proljeća. Svetkovina se slavi od 4. stoljeća kao spomen svetih mučenika. Slavila se u cijeloj Crkvi, zapadnoj i istočnoj, u nedjelju poslije svetkovine Duhova, a u 8. stoljeću u zapadnoj Crkvi proslava svetkovine premještena je na 1. studenoga. Slavi se kao zapovjedna svetkovina, tj. najvišeg ranga u katoličkoj liturgiji. U zemljama katoličke tradicije ta je svetkovina državni praznik, tj. neradni dan.

Dušni dan, spomendan mrtvih, obilježava se na 2. studenoga, tj. dan nakon Svih svetih. Uveden je u praksu koncem 10. stoljeća. U katoličkoj Crkvi to je molitveno sjećanje duša pokojnika koje se nalaze u čistilištu gdje okajavaju svoju grešnost. Običaj je da se toga dana, odnosno već popodne na Svi svete, obilaze grobovi nad kojima se obavljaju molitve i pale svijeće.

''Na svetkovinu Svih svetih i Dušni dan ne slavi se smrt, nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj svih ljudi i Bog ih sve poziva da budu sveti. U židovstvu je bilo poznato štovanje grobova svetih osoba. S dolaskom kršćanstva dan smrti počinje se nazivati danom nebeskog rođenja, što se osobito odnosilo na datum smrti kršćanskih mučenika, što je počelo već u II. stoljeću. Rimsko područje, pak, na koje je stiglo kršćanstvo, također je poznavalo obiteljsko štovanje pokojnika koje se razvilo uz njihove grobove praćeno pogrebnim gozbama i prinosom žrtve božanstvima podzemlja. Kršćani su tim običajima dali novi smisao, u svjetlu Kristova uskrsnuća'', podvukao je fra Marko.

On navodi da na Dušni dan (kao i na Svi svete) vjernici se mole za duše u "čistilištu".

''To su duše koje su umrle 'u prijateljstvu s Bogom', ali nisu potpuno 'čiste'. Razumije se to je slikoviti govor, jer u stvarnosti se ne radi o prostoru, već o novom načinu postojanja koji je teško izreći ljudskim riječima. Koristimo pritom usporedbe tako da kažemo kako je 'čistilište' nešto kao jedna čežnja za Bogom, On je nadohvat, a ipak ga duša ne vidi, jer ju je smrt zatekla u nekom grešnom stanju koji treba otkloniti – 'očistiti'. Katolici su od davnina molili za pokojnike, a posebno se slavila misu kako bi duše iz 'čistilišta' prispjele k blaženom gledanju Boga'', izjavio je za Fenu povodom predstojećih svetkovina fra Marko Karamatić.