Jubilarna 150. godišnjica dolaska sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Sarajevo i BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na Svjetski dan siromaha u nedjelju, 15. studenog 2020. svečanim Euharistijskim slavljem u katedrali Srca Isusova u Sarajevu svečano je otvorena Jubilarna 150. godišnjica dolaska sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu (1871.-2021.).

Svetu misu predvodio je pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren uz koncelebraciju predsjednika Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Joze Marinčića, generalnog vikara Nadbiskupije vrhbosanske mons. Slađana Ćosića, generalnog tajnika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ive Tomaševića i još sedmorice svećenika. Unatoč ograničenja u vrijeme aktualne pandemije koronavirusa, na Euharistijskom slavlju okupile su se sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine na čelu su provincijalnom poglavaricom sestara milosrdnica Provincije Majke Divne (Sarajevo) s. M. Julijanom Djaković. Sestrama milosrdnicama pridružile su se u molitvi i redovnice drugih družbi iz sarajevskih samostana među kojima provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina s. M. Kata Karadža i provincijska glavarica Sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća BDM sestara Služavki Maloga Isusa s. M. Ana Marija Kesten. Bila je to ujedno i redovita mjesečna duhovna obnova redovnica u glavnom gradu pa su prije Svete mise imale prigodu pristupiti sakramentu pomirenja. Liturgijsko pjevanje animirale su se sestre milosrdnice uz orguljsku pratnju s. Blanke Jeličić i gosp. Valentina Martića. Misna čitanja i molitvu vjernika također su čitale sestre milosrdnice.

Uvodeći u Misno slavlje biskup Semren kazao je da ih je „na ovo slavljeničko zajedništvo okupila Božja ljubav, njegovo milosrđe i dobrota“ i da „ovom svetom misom otvaraju jubilarnu 150. obljetnicu dolaska prvih sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga u BiH, točnije u Sarajevo 1871. godine“. „Ovo se događa na dan siromašnih, u godini Riječi Božje, u skoro punih 400. godina karizme sv. Vinka i njegovih kćeri milosrdnica. Znamo da vjera nadahnjuje ljubav, a ljubav čuva vjeru. Zahvalni smo sestrama za istinsko svjedočanstvo vjere i ljubavi. Sestre milosrdnice nasljeduju Isusa Krista na način sv. Vinka Pulskog, zaštitnika siromaha, svjedoka milosrđa i dosjetljive ljubavi. Njegov život i djelovanje mogu nam pomoći da utvrdimo svoju vjeru i da se trajno opredijelimo za dobro. Obljetnice nas pozivaju da osluhnemo što nam Bog govori kroz prošlost, što poručuje u sadašnjosti i na što nas poziva u budućnosti. Ova godišnjica sestre milosrdnice potiče na temeljitu duhovnu obnovu na izvorima, kako bi se pripremile za nove izazove u Crkvi i svijetu. Poziva također sve nas na zahvalnost Bogu i onima koji nas vode Bogu“, kazao je biskup Semren.

U prigodnoj propovijedi biskup Semren rekao je da su „obljetnice prigoda za posvješćivanje činjenice da red sv. Vinka nije ljudsko djelo nego dar milosti Božje“ dodajući da „na početku stoji Vinkova otvorenost Riječi Božjoj i Božjem djelovanju“. „Vinko daje Bogu prigodu da djeluje u njemu i po njemu kao i po budućim njegovim kćerima koje žele nasljedovati Isusa Krista živeći karizmu ljubavi koja se pokazuje u služenju Bogu, u osjetljivosti za potrebe bližnjih, u radosnoj nadi, strpljenju u nevolji, postojanosti u molitvi, u brizi oko zajedništva, u jednostavnosti i malenosti“, rekao je biskup Semren te podsjetio da je „Dan utemeljenja Družbe kćeri kršćanske ljubavi tj. sestara milosrdnica 29. studenoga 1633. godine“ kao i da već 150 godina sestre djeluju u Sarajevu.

„Bosna je tada bila prava misijska zemlja, s teškom mučeničkom prošlošću i s mnogim nevoljama. Otvoreno i darovano polje rada dolaskom u Bosnu sestrama je donosilo poteškoće, ali i radosti. Živjele su s ljudima različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti. Zaživjele su punim plućima karizmu sv. Vinka i do danas je žive na ovim prostorima. Čestitamo sestrama ovu visoku obljetnicu neprekinutog djelovanja i zahvaljujemo im na svemu učinjenome i na neumornom svjedočenju. Apostolski vikar, biskup fra Paškal Vujčić uspio je u Sarajevo dovesti četiri sestre milosrdnice iz Zagreba 1871. S velikim poštovanjem izgovaram njihova imena: s. Filomena Massi, s. Rajmunda Perentin, s. Emilija Gašparić, s. Rufina Radonić. Mladica koju su donijele iz Zagreba i zasadile u Sarajevu prije 150 godina milošću Božjom razvila se u veliko stablo koje donosi vrijedne plodove. To stablo je danas provincija Majke Divne sa sjedištem u Sarajevu. Prostire se širom Bosne i Hercegovine. U vlastitom životu i djelovanju sestre žele obnoviti žar vjere, nade i ljubavi svoga Utemeljitelja. Svojim požrtvovnim radom danas čine Božju ljubav vidljivom u bolnicama, školama, župskoj katehezi i vođenju crkvenih zborova, uređivanjem crkve, radom s djevojkama u internatima, brigom za stare i nemoćne u domovima, odgojem najmanjih u vrtićima i drugim aktivnostima koje doprinose odgoju u vjeri te u rješavanju raznih socijalnih problema“, kazao je biskup Semren pozivajući sve da podrže sestre svojim molitvama i da s njima dijele bogatstvo Božje ljubavi i milosrđa.

Na kraju Misnog slavlja nazočnima se obratila provincijalna poglavarica s. Julijana te se osvrnula na povijesni hod sestara milosrdnica kroz 150 godina njihova djelovanja u Bosni i Hercegovini. „U ime naše mnogopoštovane Vrhovne poglavarice i njene uprave koja danas nije s nama radi pandemije koronavirusa, sestara provincije Majke Divne-Sarajevo i u svoje osobno ime, sve vas najiskrenije pozdravljam u ovom danu Otvaranja našeg velikog jubileja. Danas, a to sigurno nije slučajno, na Svjetski dan siromaha, Crkva nam nudi liturgijska čitanja koja nose u sebi toliko bogatstvo i ljepotu da, i sve kad bismo htjeli, ne možemo ih zanemariti i ostati ravnodušni“, kazala je s. Julijana te podsjetila na riječi iz Knjige Izreka koje govore o „ženi vrsnoj“ koja „vješto radi rukama marnim... siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima“.

„Ove vrline su posjedovale i svojim sebedarjem hrabro posvjedočile i prve četiri sestre milosrdnice koje su prije 150 godina krenule na daleki put u nepoznato, u osmanlijsko carstvo, u ondašnju tursku Bosnu. Izrasle su na stablu zasađenu još u 17.stoljeću po životu i djelovanju svetog Vinka Paulskoga-apostola kršćanske ljubavi. Nošene poletom i primjerom prvih šest sestara koje su iz austrijskog Tirola i Zamsa došle u Hrvatsku 1845. godine i one su odvažno uplovile u Isusovu lađu. Saznavši od svojih poglavara za poziv apostolskog vikara biskupa fra Paškala Vuičića, koji je u dogovoru s 'fratarskim starješinstvom' imao proročansku viziju da zagrebačke sestre milosrdnice mogu odgovoriti potrebama onog vremena, spremno su odgovorile na zov, te sa prorokom Izaijom izgovorile svoj 'Evo me, mene pošalji' (Iz 6,8)… U Sarajevu ih je dočekao tadašnji župnik fra Grga Martić. Smjestio ih je u jednu kućicu pokraj stare župne crkve na Miljacki. Njihova je želja bila da sestre otvore katoličku školu za mladež. Zato su sestre odmah uz svesrdnu pomoć franjevaca otvorile žensku pučku školu sa 48 učenica. Ovdje započinje povijesni hod Družbe na bosansko-hercegovačkom tlu koji je bio itekako zahtijevan i težak. Već u prvih 27 godina svoje prisutnosti na području BiH sagradile su i otvorile čak 12 škola“, kazala je sestra Julijana te nastavila:

„Kad je 1881.godine u Bosni uspostavljena redovita crkvena hijerarhija, za prvog nadbiskupa u Sarajevo dolazi zagrebački profesor dr Josip Stadler - čovjek širokih pogleda i apostolskog duha. Posjetivši sestarsku školu na Miljacki dalekovidni nadbiskup je uočio da na tom mjestu nema uvjeta za tolike potrebe i budući razvoj škole. U samo pet mjeseci nakon svoga dolaska u Sarajevo kupuje zemljište koje poklanja 'bijelim sestrama'. Tražio je od njih da sagrade crkvu, samostan i školu i da tu rade Bogu na slavu, na procvat njegove Crkve, na vremenito i vječno dobro njegova naroda. Izrazio je pri tom želju da u budućem Zavodu sestre drže redovito po troje djece besplatno. Dobivši građevinsku dozvolu za samo nekoliko mjeseci već je bila sagrađena i crkva i samostan i škola. Iz dokumentacije Družbe nam je poznato da je u pedeset godina samo u Zavodu svetog Vinka ovdje u Sarajevu radilo više od 160 sestara po zanimanju učiteljica, nastavnica, profesorica“, rekla je s. Julijana.

„Činile su to sestre sve do onog dana kad je nova vlast 25. svibnja 1945. godine izdala 'Uredbu' kojom se ukidaju sve privatne škole na području BiH. Međutim, još 5. svibnja iste godine, dakle prije 'Uredbe' bile su zapečaćene sve školske prostorije u Zavodu sv. Vinka, a sestre koje su u školi radile poslane su na rad u bolnicu da tamo drže analfabetske tečajeve. Slijedilo je preuzimanje školskih prostorija i školskog namještaja kako bi 9. lipnja školska zgrada postala državno vlasništvo. Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji 1949. god. riješeno je pitanje svih Družbinih kuća odnosno škola u BiH: kako u Sarajevu, tako u Mostaru, Travniku, Docu, Brčkom, Bugojnu, Derventi, Žepču, Tomislavgradu, Livnu, Ljubuškom i Banjoj Luci, dakle u svim školama u kojima se ostvarivao san fra Paškala Vuičića koji je imao samo jedan cilj - kršćansku prosvjetu njegovih vjernika. Na isti način je oduzeta imovina i drugih redovničkih zajednica koje su u to doba u BiH djelovale u odgoju i prosvjeti“, podsjetila je s. Julijana te nabrojila neke od brojnih aktivnosti sestara milosrdnica širom BiH napominjući da je 1943. godine samo u koševskoj bolnici radilo više od 90 sestara, a sveukupno po drugim bolnicama u BiH 166 te da je tada zabilježen najveći broj sestara na ovom terenu -332- što u zdravstvu, što u prosvjeti.

Godine 1945. Julijana spomenula je da od kolovoza 1945. godine započela državna represija prema sestrama kao protivnicama tadašnjeg sustava te da nova uprava bolnice počinje s postepenim otpuštanjem sestara tražeći od onih koje su ostale da redovničko odijelo zamijene civilnim kako bi zadržale radna mjesta. „Unatoč svemu kontinuitet redovničke zajednice sestara milosrdnica nije prekinut… Mi današnje sestre milosrdnice na teritoriju i u granicama BiH o ovoj 150. godišnjici izražavamo duboku zahvalnost Bogu za svako milosrdničko zvanje. Zahvalne smo i sestrama u vječnosti jer su se u svojoj plemenitosti i nesebičnosti kroz ovo povijesno razdoblje u potpunosti darivale i na taj način sijale sjeme pismenosti i znanja, odgoja i kulture… Prisjećamo se kako smo 1974.g. osnovane kao Provincija, koja danas živi u 12 zajednica i još uvijek ostvaruje svoju karizmu u odgojno-obrazovnoj djelatnosti: u Dječjem vrtiću, u školama i svojim internatima. Uključene smo u socijalno-karitativni rad po bolnicama, staračkim domovima, domovima osamljenih i nemoćnih, kao i sa invalidima. Prisutne smo i aktivne u župnom apostolatu. Svoje poslanje ostvarujemo i na misijskom planu Univerzalne Crkve Kristove U svim svojim djelatnostima nastojimo da ruka milosrdnog Spasitelja po našoj karizmi i ljubavi bude vidljiva i prepoznatljiva. To činimo i u zajedništvu s Udrugom svetog Vinka i Marijanske vinkovske mladeži. Obje ove grane žive i djeluju u duhu naše karizme i produžena su ruka milosrdne ljubavi“, kazala je s. Julijana.

Nakon Svete mise nastavljeno je druženje u samostanskim prostorijama Zavoda sv. Vinka Paulskog u središtu grada. (kta)