Katedralna župa Presvetog Srca Isusova u Sarajevu proslavila svoj patron

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 19. lipnja 2020. katedralna župa u Sarajevu proslavila je svoj patron. Središnje Euharistijsko slavlje u sarajevskoj prvostolnici predvodio je nadbiskup koadjutor vrhbosanski mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s kardinalom Vinkom Puljićem, nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim, i uz koncelebraciju 18 svećenika među kojima su bili i župnici sarajevskih župa. Sudjelovale su i brojne redovnice raznih družbi, bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i drugi vjernici.

Riječi pozdrava i dobrodošlice svim nazočnima uputio je katedralni župnik i sarajevski dekan preč. Mato Majić koji je kazao da svetkovina Presvetoga Srca Isusova „najjače posvješćuje da smo ljubljena djeca Božja i poput vječnoga eha u svakom Misnom slavlju odzvanja: 'Ne boj se, ti si moj, za sebe sam te stvorio; ljubim te ljubavlju vječnom'“.

Uvodeći u Misno slavlje nadbiskup Vukšić pozdravio je sve nazočne, osobito kardinala Puljića i župnika Majića, te istaknuo da je Srce Isusovo „drugo ime za njegovu ljubav prema svakome od nas, prema cijelome ljudskom rodu i prema cijelome svijetu; drugo ime Spasitelja svijeta“. „Ovo je, na početku Svete mise, stoga posebna prilika da svatko od nas zaviri u vlastito srce, u tu intimu gdje bismo trebali naći barem nešto od onoga što naznačuje Srce Isusovo. Ako ima nešto što udaljava Srce Isusovo od boravka u našim srcima, pokajmo se ovoga časa, počistimo po Božjem milosrđu i oprostu svoja srca kako bismo na dostojan način mogli proslaviti ovo Misno slavlje“, pozvao je nadbiskup Vukšić.

Prigodnu propovijed nadbiskup Vukšić započeo je, i završio, zazivom: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srca naša po srcu svome!“ u kojem se, kako je istaknuo, „nalazi srž, sadržaj današnjega blagdana, kao i osnovna poruka za sve nas: štujemo Presveto Srce da srca naša to Presveto Srce učini sličnima samome sebi“. „Iskazujući poklonstvo Srcu Isusovu, ne gledamo na Isusa Čudotvorca, na Isusa Učitelja i Proroka, niti Radnika iz Nazareta niti Patnika na Golgoti, niti na Otkupitelja, niti kao Spasitelja. Sve to jest ovdje, ali ovaj blagdan nije taj način razmatranja o Isusu, niti se, naravno, radi o jednom organu Isusova presvetoga tijela, već je ovo razmatranje i klanjanje Ljubavi Kristovoj koju Srce u općoj ljudskoj kulturi naznačuje“, kazao je nadbiskup Vukšić koji je pojasnio da se „srce“, osim u anatomskom obliku, u ljudskom govoru mnogo češće spominje u simboličkom značenju.

Pojasnio je da se u običnom ljudskom govoru „srce“ spominje u mnogo različitih simboličkih značenja, ali sva su redovito povezana s osjećajima – najčešće s ljubavlju i hrabrošću, ali i s negacijom ljubavi, pa čak i s mržnjom. Podsjetio je da srce može postati i sredstvo negiranja ljubavi i izvor zla, o čemu Isus poučava u Evanđelju: „Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“ (Mk 7,21-22).

Kazavši kako prirodna srca ljudi obolijevaju te da je medicina iznašla sredstva protiv tih bolesti i za liječenje srca, pri čemu se „vrše popravke, mnoga srca idu na 'servis', ugrađuju se bajpasi, premosnice, stentovi, pejsmejkeri, vrše koronografije“, istaknuo je da mnoga ljudska srca obolijevaju i na duhovnom planu. „Mnogi smatraju da vlada danas duhovna epidemija bolesti srca. A time je onda i potreba liječenja u duhovnom smislu postaje još veća. A koje bi to bile duhovne bolesti srca? Mnoga su postala tvrda, okamenjena, bezbožna, bezosjećajna, nemilosrdna, zavidna, ratoborna, ohola, ljubomorna, škrta… Iz mnogih ljudskih srdaca zaista izlaze, kao što smo pročitali iz Markova Evanđelja, 'zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje'“, kazao je nadbiskup Vukšić dodajući da su to imena najvećih srčanih bolesti i da su svjedoci prisutnosti epidemije, koja u različitim ovim oblicima, hara svijetom.

„Mi smo se danas ovdje okupili, netko nekog dobrog srca, netko tvrdog ili ne baš dobroga, svi s nakanom da nas u dobroti koju imamo dragi Bog i njegovo Srce podrži, a u onome što nije dobro, da nam pomogne popraviti. Danas smo, mi ovdje i Crkva po cijelome svijetu, došli na 'duhovni servis' svojih srdaca; došli smo u ovaj 'duhovni sanatorij', u ovu 'kliniku za duhovne potrebe srca' s molbom da nam 'nebeski liječnik' dadne pravi lijek; da srca naša učini po Srcu svome; da zajedno s nama, dok propitujemo vlastitu savjest i vlastito srce, izvrši svoju koronografiju; da on zaviri i nađe i da nam pomogne popraviti sva moguća začepljenja, sve moguće barijere, kako bi protok njegove milosti mogao prolaziti našim dušama u sve pore naših misli i našega djelovanja“, istaknuo je nadbiskup Vukšić.

Na kraju Svete mise nadbiskup Vukšić i župnik Majić predvodili su pobožnost pred kipom Presvetog Srca Isusova.

Nazočnima se ponovno obratio župnik Majić te zahvalio nadbiskupu Vukšiću za predvođenje Misnog slavlja. Riječi zahvale uputio je i svima koji su na bilo koji način pomogli ili sudjelovali u danima sedmodnevne pripreme za ovu proslavu.

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ zbor pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića i Katedralni župni koji vodi milosrdnica s. Petronila Kovačević.