Katedralna župa u Sarajevu proslavila svoj patron

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, katedralna župa u Sarajevu proslavila je danas svoj patron.

Središnje euharistijsko slavlje predvodio je fra Velimir Bavrka, župnik u Vitezu, uz koncelebraciju 14 svećenika. Među brojnim vjernicima bile su i redovnice raznih družbi, priopćila je Katolička tiskovna agencija.

''U ovo slavlje uđimo srcem, vjerujući Božjoj ljubavi, vjerujući da smo od Boga ljubljeni, al isto tako, znajući da nas ta ljubav nikad neće napustiti. Zato neka naša radost zbog ove istine bude velika'', kazao je katedralni župnik Marko Majstorović.

On je poželio dobrodošlicu predvoditelju misnog slavlja fra Velimiru, zatim koncelebrantima, nazočnim redovnicama, vjernicima, članovima Zbora iz Vareša na čelu s fra Mirkom Majdandžićem koji su sviranjem i pjevanjem animirali misno slavlje. Pozdravio je i hodočasnike iz Neuma predvođene s. Anđelinom, Služavkom Malog Isusa, koji su u prigodi spomendana na nadbiskupa Josipa Stadlera, koji se obilježava svakog 8. dana u mjesecu, hodočastili na njegov grob u katedralu.

''Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce'', tim Isusovim riječima je fra Velimir Bavrka uveo u misno slavlje protumačivši ih na način da ono što zaokuplja našu maštu i za što smo spremni trpjeti, ujedno predstavlja „adresu našeg srca“.

Napomenuvši da se često u našim životima zaokupljamo ovozemaljskim, propadljivim, materijalnim stvarima, pa nam one božanske, vječne budu „u prikrajku“, kazao je da upravo zbog toga osjećamo tjeskobu, nemir i nezadovoljstvo. Pozvao je zatim vjernike da razmišljaju o riječima sv. Augustina prema kojima je naše srce nemirno sve „dok se ne smiri u tebi, Gospodine“. Potaknuo je da dopuste Isusu da na sebe preuzme „ono u nama zemaljsko kako bi mogli istinski nahraniti srce na oltaru koji vodi u život“.

Na početku prigodne propovijedi, fra Velimir je primijetio da je danas teško biti pravi a ne samo „protokolarni“ ili „statični“ kršćanin koji će ljudima reći da trebaju promjenu u svom životu. Za primjer je vjernicima stavio lik sv. Terezije Avilske koja je u promicanju naučavanja izvornog Krista trpjela poteškoće kao i prijetnje inkvizicijom te lik sv. Ivana od Križa, koji je bio zatvoren i mučen deset mjeseci jer je upozoravao svoje suvremenike da se suobličavaju trendovima umjesto da žive izvornog Krista.

''Oboje njih, bez obzira na progone, na neshvaćanja, podmetanja, prozivanja, nastavili su svoj put naviještanja, s pokorom su živjeli i onda su tek kasnije mogli vidjeti radost plodova'',  kazao je fra Velimir zapitavši potom - što se to u nama opire pa nismo spremni zaviriti u svoj život i čuti i živjeti Krista?

Govoreći potom o Sv. Josipu (Giuseppe) Moscatiju, talijanskom liječniku, pozvao je nazočne da se pronađu u primjeru tog „vrhunskog dijagnostičara“ koji nije naplaćivao svoju djelatnost, a za kojeg su, kad je preminuo, govorili da je „umro sveti liječnik“, te i sami budu dijagnostičari koji će otvarati savjesti, ulaziti u „prostor istine“, razotkrivati tamu i smrt u vlastitim životima.

''To je dijagnostika, to je dijagnoza – da se utvrdi od čega mi to bolujemo. Što se to, vjerniče, uvuklo u tvoj život? Što se uvuklo u civilizaciju našega vremena? Kakve su to bolesti zahvatile današnjeg čovjeka da više u njemu nema mjesta za Isusa Krista'', zapitao je fra Velimir koji je govorio i o licemjerstvu pojedinih kršćana što zaboravljaju na kršćanske vrednote nakon što se domognu političke vlasti ili ekonomske moći, ali se i dalje žele smatrati kršćanima.

Na kraju Svete mise uslijedila je pobožnost pred kipom Presvetog Srca Isusova.