Donesena Deklaracija
Katolička crkva upozorava: Nedopustiva je ravnodušnost politike prema iseljavanju
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Sudionici Šestoga hrvatskog socijalnog tjedna, koji je organizirao Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve, donijeli su Deklaraciju kojom su upozorili da se Hrvatska nalazi u dubokoj demografskoj krizi te su od nadležnih zatražili usporavanje negativnih trendova.
Aktualnu temu Demografija - iseljavanje - migracije razmatralo je dvjestotinjak sudionika, od čega 34 predavačica i predavača nakon čega je donijeta Deklaracija koju su uputili cjelokupnoj hrvatskoj javnosti, predstavnicima vlasti i javnim djelatnicima, prenosi Jutarnji.hr.
Odgovornost za opstanak
Okupljanje predstavnika nadbiskupija održano je na poticaj Hrvatske biskupske konferencije (HBK) u petak i subotu u fizičkom obliku u Zagrebu i u pojedinim metroplitanskim sjedištima, gdje su sudionici na daljinu sudjelovali u događanjima dvodnevnog susreta.
Tiskovni ured HBK priopćio je u subotu da je Katolička crkva, potaknuta povijesnom odgovornošću za biološki opstanak hrvatskoga naroda, okupila relevantne stručnjake koji traže konkretne korake u rješavanju demografske krize.
U Deklaraciji se upozorava da je Hrvatska već ušla u demografski slom zbog intenziviranog pada broja živorođenih i stanovnika te poremećenosti dobne strukture stanovništva, ali i nedostatka dugoročne strategije i nadstranačke politike demografske revitalizacije.
Odgovarajuća populacijska politika, smatraju sudionici, treba obuhvaćati pronatalitetnu i blagu migracijsku politiku koja će se prihvatiti nacionalnim konsenzusom i dugoročno obvezivati nositelje vlasti kako se sa svakom novom vlašću ne bi stvarala nova politika.
Problematika useljenika
Hrvatska je, navodi se u Deklaraciji, tradicionalno iseljenička zemlja iz koje je iseljavanje povećano ulaskom u EU i globalnom gospodarskom krizom 2008., a u posljednja dva i pol desetljeća suočava se s novom pojavom useljeništva i povratništva.
Riječ je prije svega o razmjerno velikom broju Hrvata koji su nakon ratnih stradanja 1990-ih doselili iz Bosne i Hercegovine te dijelom i iz Srbije, dok se druga skupina useljenika odnosi na Hrvate rođene u raznim zemljama svijeta, kojih je razmjerno malen broj.
Sudionici su zaključili da će se u budućnosti Hrvatska morati suočiti puno više s problematikom useljenika, a budući da je granična zemlja preko koje brojni migranti žele prijeći u bogatije zemlje važan je i način kako se postaviti prema suvremenim migracijama.
Na tragu socijalnoga nauka Crkve, a na temelju rasprava u odnosu na demografsku situaciju i s njom povezana pitanja iseljavanja, useljavanja i suvremenih migracija zatražili su usporavanje negativnih demografskih trendova, kao preduvjet ublažavanja populacijske polarizacije i ekonomske neravnoteže u regionalnom kontekstu.
Nedopustiva ravnodušnost
Traže i demografski razvoj kao prioritetno hrvatsko nacionalno i strateško pitanje, ali i veća ulaganja u obiteljsku politiku i djecu, bez čega je iluzorno očekivati demografsku revitalizaciju.
Očekuju sveobuhvatne javne politike, cjelovitu provedbu strateških dokumenata uz uvođenje transparentnih kontrolnih mehanizama koji će osigurati praktičnu primjenu mjera u zadržavanju sadašnjega i privlačenju novog stanovništva, povratnika i useljenika.
Smatraju da je nedopustiva ravnodušnost kojom se u Hrvatskoj promatra novije iseljavanje hrvatskoga stanovništva, iako podaci govore da je u posljednjih deset godina iz Hrvatske iselilo oko tristo tisuća stanovnika. Međusobno optuživanje i traženje krivaca za takvo stanje nije i neće riješiti problem već svehrvatski nadstranački konsenzus po tom pitanju, poručili su sudionici.
Posebnu pozornost, smatraju, treba posvetiti povratnoj migraciji, pa povratnicima treba omogućiti što bezbolniji povratak u administrativnom smislu.
Za suvremene migrantske tokove naveli su da su globalna pojava, ali da je potrebno razlikovati status izbjeglica od statusa migranta i da u oba slučaja treba poštovati red i zakonitost, jer "nije pomoć utopljeniku ukoliko se spasitelj i utopljenik zajedno utope".
Pomoć, poručili su, treba biti organizirana, usmjerena na rješavanje generatora problema vodeći, s jedne strane, računa o zaštiti domicilnog stanovništva kako bi se izbjeglo kršenje zakona, nasilje i mogući kaos. S druge strane, stoljetna tradicija Crkve i gostoljubivosti hrvatskoga naroda traži da se svakom čovjeku dobre volje omogući, u danim okolnostima, život dostojan čovjeka.
