Koliko misa "platiti" za pokojne?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mnogi vjernici se često pitaju koliko misa je potrebno platiti za svoje pokojne. Je li dovoljno platiti samo jednu misu ili je potrebno platiti njih više, odnosno za svakog pokojnog iz obitelji po jednu?

U Župnom listu Župe svetog Jakova apostola iz Međugorja je objavljen tekst koji donosi odgovor na ta pitanja.

Tekst prenosimo u cijelosti:

Došla sam u župni ured platiti mise za pokojne. Imam mnogo rodbine i prijatelja. Željela sam misu za pokojnoga muža; jednu misu za pokojne svekra i svekrvu; svakoga mjeseca misu za pokojnoga sina koji je poginuo u domovinskom ratu; misu za pokojne zetove roditelje… Nisam sve pokojne ni nabrojila, a svećenik mi je, na moje iznenađenje, rekao povišenim glasom: „Draga gospođo, sveta misa se ne može “platiti”.

Gomilanje misa

Mise koje ste naveli, možete obuhvatiti jednim misnim slavljem za sve pokojne. I nastavio: Jučer je netko od tvojih “uplatio” misu za istu osobu. Gomilanje misa nije dokaz vjere, nego je to dokaz razjedinjenosti u obitelji. Braća i sestre ne razgovaraju, a pogotovo ne dogovaraju se. Obavijestite jedni druge, da je sveta misa naručena za taj i taj datum i da mogu svi sudjelovati. Sudjelovati znači, ne samo biti za vrijeme mise u crkvi nego i imati čisto srce i pričestiti se. Darovi svete mise ne ovise o novčanom prilogu.

Novčani prilog dar je svećeniku koji slavi svetu misu na vašu nakanu. On može (smije) slaviti dnevno samo jednu misu i za samo jednu uzeti prilog

Slavljena sveta misa nije samo “vaša”. Misa je sviju koji potpuno sudjeluju u misnom slavlju, koji nisu u grijehu (teškom) i pričešćuju se. Gomilanje svetih misa nije znak ni vjere ni pobožnosti. Naprotiv!

Sudjelovanje na misi

Mnogi “plate” misu (kako kažu!) za svoje pokojne, ali se ne pričešćuju. Misle da je sv. Pričest samo za bakice. Neki i ne dođu na “plaćenu” svetu misu. A nekima, opet, to je jedina sveta misa u kojoj “sudjeluju” kroz godinu dana.

Dakle, draga gospođo, nije potrebno svaki mjesec “plaćati” svetu misu za pokojnog sina.

Jednom godišnje je dosta, ako vjerujete da u svakoj svetoj misi slavimo “Isusovu smrt, njegovo uskrsnuće i njegov slavni dolazak!” Zato se sjećamo u svakoj svetoj misi u kojoj sudjelujemo naših pokojnih.

Kako je ružno čuti, kad se prije misnoga slavlja navode imena pokojnih, a jedno ime se ponavlja više puta, jer se braća i sestre nisu mogli dogovoriti, tko će taj dan “platiti” svetu misu. A kako će se dogovoriti, kad ne razgovaraju godinama?!