Kraljeva Sutjeska: Božićni običaji podsjećaju na djetinjstvo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Bliži se vrijeme Božićnih radosti. Radosti vezanih prije svega za obitelj i najbliže. Nažalost Božić sve više postaje vrijeme kada se više govori o kupovini nego o toplini doma. Tako je bar u većim mjestima.

Kako se vjernici pripremaju za Božić na području Kraljeve Sutjeske i okoline govori fra Zoran Jaković gvardijan Sutješkog samostana.

Kako Jaković kaže kad je riječ o božićnim običajima u ovom kraju oni se i nisu puno promijenili. A prisjetiti se tih običaja znači prisjetiti se i djetinjstva.

Sutješka župa broji oko 1.480 župljana od prije ratnih 12.500 župljana.

Tako su i ove godine kao i nekad pripreme za Božić počele došašćem tj. adventom, što je vrijeme od četiri tjedna pripreme za Božić.

''Sama riječ Advent u našem jeziku došašće, dolazi od latinske riječi adventus - ad venire, onaj koji dolazi, nadolazeći, otuda riječ došašće. U to se vrijeme od četiri nedjelje radnim danom odlazi na ranojutarnje mise, takozvane Zornice, molitvom se i postom duhovno priprema za veliki blagdan, Božjeg utjelovljenja, blagdan kad je Bog sišao u našu ljudsku stvarnost, tj. kad je Bog postao čovjekom“, kaže fra Zoran.

Kako kaže fra Zoran Jaković u crkvama su se postavljale četiri svijeće i za prvu nedjelju došašća pali se jedna svijeća, za drugu dvije i tako sve četiri nedjelje, tj. na svaku se nedjelju palila po jedna svijeća.

''U novije se vrijeme proširio običaj izrade adventskog vijenca s četirima svijećama i u obiteljskim domovima. Na Svetu Luciju sije se božićna pšenica, a ona je simbol plodnosti, novog života kao i blagoslov ljetine, s kojom se istodobno ukrašavaju naši dnevni boravci. Na sam Badnjak koji je i povezan sa riječju bdjeti, bdije se čekajući Isusovo rođenje. Dan ili dva ranije posprema se dom, obiteljsko boravište i cijela kuća se čisti i sprema, te se prave božićni objedi i kolači, a na sam badnjak priprema se nemrsna večera za Badnjak.

U Sutješkom kraju tradicionalno se pripremaju grahove kore s lukom (jelo koje se pravi od isječene pogače prelivene grahom) i gibanica. Prije same večere kuću i imanje blagoslivlja najstariji član obitelji, pšenica se stavlja na stol kao i upaljena svijeća. Nakon toga slijedi molitva ali i pjevanje božićne pjesme „U se vrijeme godišta“ i na kraju se pristupa samom činu večere.

''Običaj je da svi članovi obitelji popiju po malo rakije. Nakon večere kiti se božićno drvce, a to obično rade najmlađi, uz savjete nekog starijeg člana koji ima osjećaja za estetiku. Pod božićno drvce stavljaju se darovi za koja djeca vjeruju da im je Isus donio dar.

Sam Božić započinje slavljenjem sv. Mise Polnoćke, točno u ponoć, u crkvi koja uvijek na te svete dane odiše toplinom, nekom neobičnom nježnošću. U svoj svojoj raskoši krase je i Božićna drvca ali svakako i jaslice koje se izrađuju s puno ljubavi i strpljenja.

Na sam Božić obitelj se okuplja oko zajedničkog stola, obilazi se najuža rodbina tj. roditelji, braća i sestre, a susjedi i prijatelji drugi dan Božića. Božićni blagdani dođu nam kao prigoda za susret s ljudima ali i susret s Bogom, svakodnevnim odlaskom na sv. Misu'', kaže gvardijan sutješkog Samostana opisujući ono najvrjednije kad govorimo o Božiću i vremenu oko Božića.

''Na blagdan sv. Ive započinje blagoslov kuća za sljedeću godinu. Po tradiciji svi ukućani ukoliko su u mogućnosti, trebaju biti na okupu kad dođe „pratr“ (fratar) blagosloviti obitelj i kuću. Na stolu se pripremi sv. voda, svijeća i križ. Sv. voda kojom se škropi kuća i obitelj podsjeća nas na naše krštenje i čišćenje od grijeha, a svijeća označava novorođenoga Krista Kralja, dok se križem prekriži i blagoslivlje, a znak je Krista Uskrsloga, pobjednika smrti. Nakon blagoslova križ ljube svi od najstarijeg do najmlađega člana obitelji. „Pratar“ bi djecu ispitivao vjeronauk i s time se ponekad malo djecu plašilo da bi bili bolji i bolje slušali.

Na Sveta tri kralja ili Bogojavljenje odlazi se na misu, tradicionalno dan nazvan po blagoslovu vode na sljedeću godinu Vodokršća, a u popodnevnim satima skidaju se Božićni ukrasi.

Toga dana obično bi fratri pozvali prakarature, tj. one ljude koji im pomažu pri blagoslovu obitelji na prakaraturski ručak u samostan.

U predvečerje toga dana Bogojavljenja bi fratri blagoslovili samostan i s tim danom završava božićno vrijeme''; završava priču o Božiću u Sutješkoj župi gvardijan samostana Kraljeva Sutjeska fra. Zoran Jaković.