Legende o starim narodima: Ekstremni junački čin samokarantene

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pitajte lokalno stanovništvo u Šatiliju - selu na planinskom sjeveru Gruzije - šta se dogodilo unutar obližnjih kamenih koliba napunjenih ljudskim kostima i vjerojatno će vam reći verziju iste uklete priče.

Kugu koja je u prošlom stoljeću počela da se širi Kavkazom, jedan je neoprezni trgovac nehotice ovu strašnu bolest donio i u selo zvano Anatori, piše redakcija Radija Slobodna Europa (RSE) na engleskom jeziku.

Kad se kuga - na gruzijskom jeziku poznata kao "Zhami"- počela širiti po selu, nesebični seljani koji su osjetili njen smrtonosni stisak napustili su svoje bolesničke postelje i premjestili se na usamljenu liticu gdje se dvije rijeke sastaju.

Tamo su se neki bacili u smrt skočivši u brze vode, dok su drugi dopuzali do kamenih koliba koje su unaprijed izgrađene za takvu situaciju. Seljani su polijegali na unutarnje kamene police i tu čekali smrt uz utjehu da nakon njihovog žrtvovanja, selo Anatori može nastaviti da živi – što je svojevrsni ekstremni junački čin samokarantene.

Priča je objavljivana u medijima na gruzijskim i na engleskom jeziku, uključujući i National Geographic, koji tvrdi prilično nevjerojatno da su se umirući seljani "zazidali sami unutra, kamen po kamen".

Prošle godine je objavljeno da je film zasnovan na priči o Anatoriju u ranoj fazi produkcije.

No, rođena Gruzijka Šorena Kurtsikidže, autorica knjige o običajima regije oko Šatilija i koja sada upravlja odjelom za studije Bliskog Istoka na kalifornijskom Berkeley, kaže za RSE da nije bilo dokaza o istinitosti priče i da tradicija obližnjih regija Rusije može čuvati ključ odgovora zašto se u kolibama nalaze gomile kostura.

Kurtsikidže kaže da su nekropole u kojima su tijela postavljena unutar kamenih građevina umjesto da budu sahranjena "bile raširene u susjednim [ruskim] regijama Čečenije i Ingušetije", a grobovi Anatorije mogu biti primjer - možda jedini takav u Gruziji - istog rituala.

Razlog izgradnje nekropola, umjesto da se zakopaju mrtvi, nije poznat sa sigurnošću, ali jedna je teorija da je polaganje mrtvih da se odmore iznad zemlje način iskazivanja poštovanja prema zemlji.

Iako Kurtsikidže smatra da je priča o kugi možda neistinita, ona priznaje da se "može samo nagađati (...) Voljela bih da imamo više znanstvenih činjenica ili dokaza".