Mlada misa u opustjeloj hercegovačkoj župi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Don Marko Majić - Mazul u subotu je služio svoju Mladu misu u filijalnoj crkvi svetih Petra i Pavla, na Barama, Župa Solakova Kula.

Bare su rodno mjesto njegovih roditelja, a tijekom Svete mise posebno je iskazao zahvalnost roditeljima što su ga, tijekom njegova djetinjstva dovodili na Bare.

"Danas je moja duša radosna, danas je moja duša zahvalna. Jer, gledam ovaj kraj, ovu ljepotu Božju i mislim - ovo je moj kraj, odavde ja potičem. Zahvalan sam svojim roditeljima što su me svake godine dovodili ovdje i mislim što bih propustio da nije bilo tako, da me nisu dovodili ovdje" rekao je mladomisnik don Marko Majić i zaključio:

"Ljubav nikad ne prestaje, Bog nikad ne odustaje".

Zanimljivost vezana za ovo mjesto je što su, tijekom pripremnih radova za filijalnu crkvu, otkopani temelji ranokršćanske bazilike iz IV stoljeća.

Temelji su dobro očuvani i konzervirani, u vrijeme pokojnoga Pave Anđelića, a za vrijeme službe župnika don Luke Brkovića. U okviru bazilike odlično je očuvana krstionica, u kojoj se vršio obred krštenja u ono vrijeme.

Nažalost, od prijeratnih oko 1250 župljana, danas u župi Solakova kula živi tek nekoliko desetaka žitelja.

Podsjetimo, Župa Solakova Kula utemeljena je 1866. Odvojila se od susjedne župe Podhum, najstarije župe u sjevernoj Hercegovini koja je osnovana 1820., tristo godina nakon turskog rušenja franjevačkog samostana i crkava u Konjicu, u velikom progonu od 1521. do 1524.

Od Solakova Kule se 1919. odcijepila župa Ostrožac, koju je 1954. potopilo Jablaničko jezero, nakon čega je 1955. ustanovljena nova, današnja župa Obri.

Novonastala župa Solakova Kula dobila je svoju župnu crkvu tek 1883. godine. Služila je čitavih 77 godina, da bi se nova sagradila od 1958. do 1960. godine. Nova župna kuća počela se graditi 1954. godine, završena je 1960. godine. Popisom 1870. godine, četiri godine od osnivanja, zabilježen je 651 vjernik. Prirast se stalno povećavao tako da je 1937. godine bilo 1876 duša.

U Drugom svjetskom ratu dolazi do stradanja i stagnacije pa je župa 1959. imala 1731 člana, a 1973. godine je imala 1842 vjernika. No, način života se promijenio, nije se više moglo živjeti od stočarstva i zemljoradnje, trebala su radna mjesta u proizvodnji, a njih ovdje nije bilo i ljudi su odlazili.

Pretežito u Hrvatsku, na područja Slavonije. Muslimansko-hrvatski sukob 1993. bio je tragičan i poguban za župu kao i za cijeli kraj. Život je izgubilo više ljudi i uništeno puno kuća.

Teško je stradala župna crkva sv. Ilije na Solakovoj Kuli, kao i župna kuća, dok je područna crkva sv. Petra i Pavla na Barama uglavnom pošteđena većih nasrtaja. I jedna i druga crkva nakon rata su obnovljene, prenosi Večernji.ba.