Zlatna misa
Mons. Ante Meštrović proslavio 50 godina svećenstva
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Župa Presvetog Srca Isusova u Prozoru 1. rujna imala je trostruki razlog za slavlje. Obilježen je Dan posvete župne crkve i oltara, Susret duhovnih zvanja te je domaći sin mons. Ante Meštrović proslavio zlatnu misu - 50 godina svećeništva.
Svečano euharistijsko slavlje upriličeno je u 11 sati. Nakon procesijskog ulaska u župnu crkvu, koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Meštrović, umirovljeni svećenik i kanonik Vrhbosanske nadbiskupije.
Uz sudjelovanje brojnih vjernika, koncelebriralo je 40-ak svećenika, a propovijed je uputio pomoćni vrhbosanski biskup u miru mons. Pero Sudar, objavljeno je na Rama-prozor.info.
Zlatomisnik je na početku mise, zahvalnim riječima, među ostalim kazao:
"S radošću na proslavi 50 godina svećeništva zahvaljujem svemogućem Bogu koji mi je darovao život i pozvao me da u mojoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji u povjerenim službama, Njemu i njegovu narodu služim kao svećenik".
Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenog Evanđelja mons. Sudar uputio je prigodnu propovijed.
Na kraju riječi pozdrava i zahvale izrekao je župnik i ramski dekan mons. Marko Tomić, a potom i sam svečar mons. Meštrović.
Euharistijsko slavlje svojim pjevanjem i sviranjem uljepšali su članovi mješovitog župnog zbora pod ravnanjem s. Marinele Zeko, SMI.
Nakon mise vjernici su dobili spomen sličice s likom Gospe Kondžilske te je upriličena okrjepa.
Mons. Ante Meštrović
Mons. Ante Meštrović rođen je 30. kolovoza 1947. u Dobroši, u obitelji Anđelka i Mare rođ. Zadro, kao najstarije od šestoro djece. Osnovnu školu završio je u Prozoru, sjemenište u Dubrovniku, teologiju u Đakovu i Sarajevu, a diplomirao je u Zagrebu. Za svećenika je zaređen u Prozoru 8. srpnja 1973., gdje je 15. srpnja iste godine slavio mladu misu.
Dekretom od 19. veljače 1974. imenovan je župnim vikarom u Novom Sarajevu, a 30. srpnja 1976. prefektom u sjemeništu Zmajević u Zadru. Nakon te službe imenovan je 19. prosinca 1980. župnikom u Bistrici kod Uskoplja, a 5. rujna 1987. upraviteljem župe Komušina. Članom SVVN-a imenovan je 5. lipnja 1991., prenosi KTA.
Nakon rata i povratka s Gospinom slikom u Žepče 6. rujna 1996. imenovan je "privremenim upraviteljem dijela žepačke župe sa sjedištem u mjestu Bistrica" te ostaje i dalje komušanskim župnikom, a 27. ožujka 1997. imenovan je dekanom Žepačkog dekanata.
Župničke službe razriješen je 6. veljače 1998. i imenovan kanonikom Stolnog kaptola vrhbosanskog i vikarom Vrhbosanske nadbiskupije za pastoral. Potom je 1. svibnja 1998. imenovan ravnateljem KŠC-a Sv. Josip u Sarajevu.
Dekretom od 27. kolovoza 2003. razriješen je službe pastoralnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije, a ravnatelja službe KŠC-a 26. srpnja 2006.
Fojničkim arhiđakonom imenovan je 13. rujna 2006., a 12. listopada 2006. imenovan je na dužnost bilježnika u Ženidbenom sudu Vrhbosanske nadbiskupije, pa arhivarom u Arhivu Vrhbosanske nadbiskupije 13. listopada 2006.
Dužnost rektora sarajevske katedrale Srca Isusova vršio je od travnja 2009.
Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 8. rujna 2011. monsinjorom. Za prepošta Stolnog kaptola vrhbosanskog potvrđen je 18. prosinca 2015., a 14. svibnja 2016. imenovan je kanonikom pokorničarom.
Sa 75 godina života odlazi u svećeničku mirovinu, 30. kolovoza 2022. u Svećenički dom u Sarajevu.