Mostarski franjevci objavili zanimljivosti o misama zornicama

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Rane jutarnje mise koje se slave u zoru zornice jedan je od lijepih primjera ljubavi hrvatskog naroda prema vlastitom jeziku.

Drugi narodi, pa ni slavenski, za ove rane mise nisu pronašli vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom rorate.

Ovaj latinski naziv dolazi od riječi ulazne misne pjesme "Rorate caeli desuper et nubes pluant justum" – "Rosite nebesa odozgor i oblaci Pravednog daždite", stoji u Glasniku svetog Petra i Pavla mostarskih fratara.

Povijest

Mise zornice nastale su vjerojatno već u V. stoljeću, nakon Kalcedonskog sabora i proglašenja dogme o Mariji Bogorodici, zbog čega imaju snažno marijansko obilježje.

Riječ je zapravo o adventskim zavjetnim misama slavljenim na čast Blažene Djevice Marije. U početku su slavljene samo u subote došašća, no s vremenom su se počele slaviti i radnim danima.

U Europi, osobito u germanskim krajevima, običaj slavljenja misa zornica proširio se u 15. stoljeću.

Liturgijska boja

Prije liturgijske obnove Drugog vatikanskog sabora liturgijska boja misa zornica, zbog njihova marijanskog obilježja, bila je bijela. Danas, budući da zornice više nisu zavjetne mise na čast Gospi već redovite adventske mise, njihova liturgijska boja je ljubičasta.

Smisao

Mise zornice simboliziraju budnost kršćana u vremenu priprave za Božić, ali i budno iščekivanje konačnog Isusova dolaska na kraju vremena.

Misa zornica podsjeća i na drevna kršćanska vremena u kojima se posebno u galskoj i bizantskoj liturgiji došašće smatralo asketskom pripravom, što je sačuvano i danas.

No, najnovija liturgijska obnova daje tijeku dana došašća veliko značenje.

Obilježava ga kao "pobožno i radosno iščekivanje". Jer, došašće je ponajprije "radosno vrijeme iščekivanja, a činjenica da se ne pjeva Slava samo je pokazatelj želje da ona snažnije odjekne u svome izvorištu - u misi polnoćki".