Na Veliki četvrtak Isus je poručio: Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Veliki četvrtak je jedan od najvećih kršćanskih blagdana i spomen dan Isusove posljednje večere. Slavi se u četvrtak prije Uskrsa i zadnji dan je dan Korizme.

Na Veliki četvrtak slave se dvije mise: Misa posvete ulja (Missa chrismatis) na kojoj se posvećuje krizma (ulje za svetu potvrdu), te blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene, te uvečer misa Večere Gospodnje.

Misa posvete ulja

Ime Krist na grčkom (hebrejski Mesija) – znači Pomazanik. Po njemu se, Kristu Pomazaniku, zovemo i jesmo kršćani, pomazanici. Svaki od nas na svoj način, prema svome pozivu i redu, nastavlja njegovo pomazaničko poslanje u svom vremenu, piše Narod.hr.

Misa posvete ulja slavi se ujutro u katedralnoj crkvi kada biskup blagoslivlja sveta ulja; krsno (krizmeno), bolesničko i ređeničko. Stoga je to jutro u znaku tzv. Općeg svećeništva svih vjernika. Krist je, naime, po vjeri Crkve na jedinstven način svećenikom, prorokom i kraljem. Snagom svetoga krsta svi vjernici – a na poseban način snagom Svetog reda izabrani i zaređeni služitelji Crkve sudjeluju u toj Isusovoj svećeničkoj (posvetiteljskoj), proročkoj (učiteljskoj) i kraljevskoj (pastirskoj) službi.

Misa večere Gospodnje

Danas se Crkva spominje niza otajstvenih događaja neposredno pred muku Gospodina našega Isusa Krista. U ovoj misi slavimo posljednju Isusovu večeru: pozvani smo Gospodinovu stolu kojemu je on nekad pozvao svoje apostole.

Za vrijeme vazmene večere Isus izgovara veliku zahvalnu molitvu; time nas poučava da nema zajedništva bez zahvaljivanja Bogu, bez iskazivanja hvale njemu, Stvoritelju i Spasitelju.
Isto je tako tog dana Isus više puta svojim apostolima uputio ove riječi: ''Ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!'' Time nas poučava da nema zajedništva s Kristom ako kršćanska zajednica nije prisno povezna služenjem svim ljudima.

Konačno, te je večeri Isus ustanovio sakrament Euharistije i Svetog reda. Sakrament svoga tijela i svoje krvi ostavio nam je kao oporuku uoči svoje smrti. Euharistiju slavimo spominjući se svega što je Isus za nas učinio – njegova života, smrti i uskrsnuća.

Kad svećenik u misi zapjeva hvalospjev 'Slava', svečano zazvone sva crkvena zvona koje se nakon toga ne oglašavaju do mise vazmenog bdijenja na Veliku subotu.

Obred pranja nogu

Inače, u dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Prati noge znak je gostoprimstva. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi, i kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje naš brat i učitelj. U tajnovitosti današnjih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima.

Podsjetimo, Papa Franjo, je povukao svoj novi 'revolucionaran' potez i od Velikog četvrtka, omogućit će da se i ženama peru noge u obredu pranja nogu na misi večere Gospodnje. Dosad je to, naime, bilo rezervirano isključivo za muškarce. Točnije, izabranu dvanaestoricu, po uzoru na apostole, kojima bi svećenik koji predvodi euharistijsko slavlje na Veliki četvrtak (on pak po uzoru na Isusa) oprao noge.

''Papa Franjo odlučio je promijeniti rubrike rimskoga misala vezane uz Mandatum na misi večere Gospodnje tako da odsad svećenici mogu izabrati i žene za sudjelovanje u tom obredu. Dekret o izmjeni rubrika objavio je Zbor za bogoštovlje i sakramentalnu stegu'', javlja Radio Vatikan, citirajući papu da se želi 'izraziti puno značenje geste koju je Isus učinio na Posljednjoj večeri, njegovo davanje samoga sebe ‘do kraja’ za spasenje svijeta, njegovu beskrajnu ljubav'.

''Obred pranja nogu zove se Mandatum prema Kristovim riječima s posljednje večere: 'Mandatum novum...', tj. 'Novu vam zapovijed dajem: ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas' (Iv 13, 34). U liturgiju ga je ponovno bio uveo papa Pio XII. 1955., a njegovo značenje je objašnjeno u okružnom pismu Zbora za nauk vjere Paschales Solemnitatis da 'obred pranja nogu predstavlja služenje i ljubav Krista koji nije došao da bude služen, nego da služi''',tumači Radio Vatikan.