Nadbiskup Hoser: Međugorje je znak žive Crkve

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Papa Franjo je prije 15 mjeseci imenovao poljskog nadbiskupa Henryka Hosera svojim posebnim izaslanikom za Međugorje. S njim je proteklih dana razgovarao novinar Avvenirea, dnevnih novina u vlasništvu Talijanske biskupske konferencije (CEI), Vincenzo Varagona, prenosi nedjelja.ba,

Brojni hodočasnici

Poljski nadbiskup u razgovoru je spomenuo kako Međugorje godišnje ugosti gotovo tri milijuna hodočasnika iz više od 80 zemalja, te da to mjesto treba promatrati na tri razine: prva je lokalna ili župna, zatim međunarodna povezana s poviješću zemlje u kojoj žive pravoslavni, muslimani i katolici te u konačnici planetarna koja se ogleda u dolascima hodočasnika, osobito mladih, sa svih kontinenata.

Govoreći o fenomenu Međugorja, mons. Hoser podsjetio je kako je on Papin izaslanik zadužen za pastoral koji je vrlo bogat te se sastoji s jedne strane od tradicionalnih pobožnosti kao što su: krunica, euharistijsko klanjanje, hodočašća, put križa, a s druge pak strane duboko je ukorijenjena važnost sakramenata, posebno sakramenta pomirenja.

Napomenuo je kako se okruženje oslanja na tišinu i meditaciju te kako većina vjernika ne dolazi zbog ukazanja. „Općenito, stvara se atmosfera koja olakšava meditaciju, sabranost, analizu vlastitog života, i na kraju, za mnoge, obraćenje“, kazao je poljski nadbiskup.

Upoznao je vidioce

Govorio je i o odnosu s vidiocima te je rekao kako ih je sve upoznao. Naveo je kako svatko od njih ima svoju priču i vlastitu obitelj te kako je važno da budu uključeni u život župe.

Nezaobilazno je bilo i pitanje odnosa s Mostarsko-duvanjskom biskupijom.

„Bili su nesporazumi na temu ukazanja. Usredotočili smo se na odnose i prije svega na suradnju na pastoralnoj razini, od tada su se ti odnosi razvili bez rezerve“, poručio je Hoser.

Odgovarajući na pitanje o budućnosti Međugorja, kazao je: „Nije lako odgovoriti. To ovisi o mnogim elementima. Mogu reći što je već i kako se može ojačati.

Iskustvo iz kojeg dolazi 700 redovničkih i svećeničkih zvanja nesumnjivo jača kršćanski identitet, vertikalni identitet u kojem se čovjek, po Mariji, okreće uskrslom Kristu. Svatko tko dođe do njega nudi sliku Crkve koja je još uvijek živa i osobito mlada“.

Na kraju razgovora poručio je kako je ostao zadivljen velikim brojem ispovijedi i razgovora kojima je bio svjedok u ovih 15 mjeseca. Posebno ga se dojmio jedan australski mladić koji je bio alkoholičar, ali se u Međugorju obratio i odlučio postati svećenikom.