Nadbiskup Vukšić prvi put predvodio Misno slavlje u novoj nedovršenoj crkvi u Goraždu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U treću nedjelju Došašća, 11. prosinca 2022., u gradu Goraždu, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić predvodio je prvi put Misno slavlje u novoj nedovršenoj crkvi podignutoj u čast pet blaženih sestara Kćeri Božje ljubavi poznatih pod nazivom Drinske mučenice, prenosi Katolička tiskovna agencija.

Od jutarnjih sati pristizali su hodočasnici iz raznih gradova u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj koji su imali prigodu ući u prostorija nekadašnje vojarne, a sada osnovne škole, pokraj rijeke Drine i moliti u prostoriji iz koje su 15. prosinca 1941. kroz prozor iskočile četiri sestre Kćeri Božje ljubavi u želju da sačuvaju nevinost nakon čega su bile ubijene i bačene u rijeku Drinu. Na mjestu mučeničke smrti izmolili su Molitvu za proglašenje blaženih Drinskih mučenica svetima i Bogu iznijeli svoje nakane te bacili crvene ruže u rijeku Drinu koja protječe kroz središte grada. U dva autobusa došli su hodočasnici iz Dugog Sela i Granešine pokraj Zagreba predvođeni sestrama među kojima je bila i vicepostulatorica kauze s. M. Ozana Krajačić i svećenici. Po jedan autobus štovatelja Drinskih mučenica stigao je iz Novog Travnika i Viteza, a njima su se pridružili i hodočasnici koji su svojim autima došli iz Tuzle, Sarajeva, Fojnice, Mostara, Orašja, Lovnice…

Riječi pozdrava i zahvale nadbiskupu Vukšiću, svećenicima, sestrama Kćeri Božje ljubavi, malobrojnim župljanima Goražda, delegatu kantonalnog premijera i svim hodočasnicima uputio je župnik Tadić. U koncelebraciji su bili: župnik župe Uzvišenje Svetog Križa Lukarišće u Dugom Selu, zatim fra Ivan Miklenić te župnik župe Pale vlč. Fabijan Stanušić i nadbiskupov tajnik vlč. Dino Mustafi.  

U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić je zahvalio brojnim hodočasnicima za dolazak iz daleka i za pobožnost prema dragom Bogu, Presvetom Trojstvu i za pobožnost i molitvu koje upućuju po zagovoru Drinskih mučenica.

Pošto je podsjetio da se, kao i svi članovi Crkve Katoličke, nalaze u vrijeme Došašća tijekom kojeg se pripremaju za Kristov dolazak odnosno na obilježavanje blagdana Isusova rođenja Božić, nadbiskup Tomo je rekao da u biblijskim misnim čitanjima tijekom četiri adventska tjedna dominiraju dva lika: sv. Ivan Krstitelj i to u prvom dijelu Došašća, a potom u danima pred Božić Blažena Djevica Marija. „To su dva velika svetačka lika s početka kršćanske povijesti spasenja“, rekao je vrhbosanski nadbiskup te protumačio misni odlomak iz Evanđelja po Mateju (11,2-11) u kojem Isus kaže učenicima da zatvorenom Ivanu Krstitelju jave da, prema riječima proroka Izaije, slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje te dodaje da je Ivan najveći između rođenih od žene.

„Vrlo je važno razumjeti, draga braćo i sestre, da se iz ovoga govora ne krije samo pohvala prema Ivanu Krstitelju nego i velika pouka koja glasi da bi oholost, ne samo iz svakog kršćanskog prostora nego i iz svake kršćanske duše i savjesti, trebala izići i nestati“, kazao je vrhbosanski nadbiskup dodajući da sv. Ivan Krstitelj nije mogao dobiti veću pohvalu od pohvale koja izlazi iz samih Isusovih usta. Kazao je i da su, osim ove, moguće još dvije vrste pohvala od kojih je prva da se čovjek sam umisli o svojoj veličini i da takvim sebe smatra, što najčešće ne odgovara istini i dolazi iz oholosti, a druga je mišljenje drugih ljudi, društvene zajednice, onih koje susreće na svom životnom putu.

„Koliko god je istina da vrlo često mišljenje okoline odgovara objektivnoj slici o nama, isto je tako istina da je naročito čovjek naših dana sklon onome što se zove širenje neprovjerenih mišljena, nedokazanih stavova, a pogotovu u odnosu prema osobama s čijom službom je vezan bilo kakav oblik moći da se dodvornički izražavaju različita mišljenja. Dodao je da duhovni pisci govore da često ni takva mišljenja ne odgovaraju objektivnoj isitni. „Treći mogući način je da sama nebesa nekoga smatraju velikim“, rekao je nadbiskup Vukšić ističući kako je kršćanima poznato da je, prema izvješćima Svetoga Pisma, sv. Ivan bio utjelovljenje poniznosti živeći u stalnom bijegu od oholosti i smatrajući sebe nedostojnim odrješiti remenje na obući obećanog Mesije. Dodao je da sv. Ivan nije puno držao do mišljenja okoline jer bi u tom slučaju vjerojatno na drugačiji način završio svoj život. Istaknuo je da se sv. Ivan nije dodvoravao moćnicima svoga vremena pa mu je na kraju oduzet ovozemaljski život.

„Držao je jedino do Božjega mišljenja i dogodilo mu se ono što nikome, osim Blaženoj Djevici Mariji, nebesa nisu kazala. Njoj su nebesa rekla da je milosti puna a njemu da nema većega na ovoj zemlji između svih koje je žena rodila. Stoga, možemo kazati da je Ivan Krstitelj na neki način prvi proglašeni svetac i to samom voljom Isusovom i to još za vrijeme svoga ovozemaljskog života“, rekao je nadbiskup Tom podsjećajući da je Isus dodao i sljedeće riječi: „A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!“.

„Mi se danas nalazimo u razdoblju i nakon što je Ivan Krstitelj prešao vrata raja i, vjerujemo, da zajedno s Kristom živi proslavu čekajući uskrsnuće vlastitoga tijela. Znademo također da su s onu stranu vrata raja svi blaženici i sveci Katoličke Crkve i zajedno s njima i Drinske mučenice. Oni svi, pa i najmanji, ako su u kraljevstvu nebeskom, veći su i od najvećega rođenoga od žene dok je samo na ovome svijetu. Zahvalni smo svima njima prije svega za primjere poniznosti, svetosti, svjedočenja i nasljedovanja Isusova primjera i dobrote. Zahvalni smo svima njima za primjere oproštenja i obraćenja. I molimo dragoga Boga u ovo vrijeme Došašća, kad smo svi pozvani na obraćenje, na poniznost, skromnost i na služenje prije svega dragome Bogu a onda i braći i sestrama koje susrećemo na svojim životnim putovima, da nas, po zagovoru Drinskih mučenica i Ivana Krstitelja oslobodi svake napasti oholosti, učini poniznima, skromnima i jednostavnima“, rekao je pastir Crkve vrhbosanske potičuću sve ponajprije na zahvalnost dragom Bogu za njegov blagoslov i za primjere svetaca koji su im nadahnuće. Poželio je da dragi Bog blagoslovi grad Goražde i sve njegove stanovnike i sve okupljene „kako bi dobrota, plemenitost, jednostavnost, skromnost, obraćenje i svetost rasli“ i u tom gradu i kamo god oni budu prolazili.                              

Na kraju Svete mise nadbiskup Vukšić je blagoslovio predmete koje su hodočasnici nabavili kao uspomenu na ovo hodočašće, a potom je nastavljeno zajedničko druženje.

„Ovo je povijesni trenutak za Vrhbosansku nadbiskupiju, za Družbu sestara Kćeri Božje ljubavi, za župu i za cijeli grad Goražde jer se nakon toliko godina prvi put slavi Misa u prvoj crkvi koja se gradi u čast blaženim Drinskim mučenicama u gradu kojem su podnijele mučeništvo“, kazao je župnik Tadić dodajući da glavna poruka ovog događaja jest da ljubav pobjeđuje mržnju kao i poziv na suživot u međusobnoj suradnji i poštovanju. Rekao je i da je Svetu misu prikazao za sve hodočasnike i za sve dobročinitelje koji daju svoj doprinos za izgradnju ove crkve. Pojasnio je da se crkva gradi gotovo isključivo darovima dobrih ljudi.

Prenosimo ukratko životopis blaženih s. Jule Ivanišević i četiriju susetara kako ga je napisala vicepostupatorica s. Ozana: 

Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica iz Hrvatske, 29 g.). Iako su svima činile dobro, a ponajviše susjedima i mještanima pravoslavcima, predvečer 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda. Samostan Marijin dom nakon toga opljačkali su i zapalili.

Sestre su te večeri, zajedno s nekoliko drugih zarobljenika, započele svoj četverodnevni križni put po brdima i šumama Romanije, po oštroj hladnoći i dubokom snijegu. Uz razna preslušavanja, prijetnje i vrijeđanja, put ih je najprije vodio do Sjetline, gdje je 76-godišnja s. M. Berchmana, iznemogla od puta, odvojena od ostalih sestara i zadržana. Ostale sestre odvedene su u Goražde i smještene u vojarnu na drugi kat. Iste večeri, 15. prosinca 1941., četnici su provalili sestrama u sobu i nasrnuli na njih, tražeći od njih da ostave svoj način života. U obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće, sestre su skočile kroz prozor, nakon čega su noževima usmrćene i bačene u Drinu.

Sestra Berchmana ostala je desetak dana u Sjetlini u zatočeništvu, a zatim je, kako joj je rečeno, trebala poći u Goražde k ostalim sestrama koje su već bile ubijene. Četnici koji su je odvezli izjavili su po povratku da je sretno stigla svojim sestrama. Međutim s. M. Berchmana ubijena je kod pračanskog mosta 23. prosinca 1941.

Glas o mučeničkoj smrti ovih pet sestara, poznatih u narodu kao Drinske mučenice, brzo se širio od samih početaka. Nadbiskupijski postupak za njihovu beatifikaciju otvoren je u Sarajevu u prosincu 1999., a nakon njegova završetka postupak je nastavljen na Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Nakon pozitivnog ishoda i zaključka teoloških i ostalih stručnjaka, u siječnju 2011. papa Benedikt XVI. odobrio je njihovo proglašenje blaženima.