fra Rade Dragićević
Najstariji franjevac Hercegovine proslavio rođendan
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Najstariji franjevac Hercegovačke franjevačke provincije i jedini živući fratar koji je pohađao slavnu Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu fra Rade Dragićević proslavio je 7. prosinca 90. rođendan.
Fra Rade se rodio 7. prosinca 1933. od roditelja Jure i Ive r. Vukšić u Studencima. Krsno ime bilo mu je Mile. Osnovnu školu završio je u susjednim Zvirovićima, gimnaziju u Visokom, teološki studij završio u Sarajevu.
U habitu od 1952.
Obukao je franjevački habit 15. srpnja 1952. u Kraljevoj Sutjesci, a vječne redovničke (franjevačke) zavjete položio 8. prosinca 1955. u Sarajevu. Svećeničko posvećenje primio je 27. srpnja 1958. po rukama msgr. dr. Petra Čule u Mostaru.
Svoju svećeničku službu obavljao je kao gvardijan, župnik i župni vikar u župama sv. Petra i Pavla u Mostaru (župni vikar 9 god.), Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Jablanici (župnik 3 god.), sv. Ivana Krstitelja u Roškom Polju (župnik 9,5 god.), sv. Ivana Krstitelja u Konjicu (gvardijan i župnik 2 god.), sv. Franje Asiškoga u Bukovici (župni vikar 3 god.), Bezgrješnog začeća BDM u Posušju (župni vikar 7 god.), sv. Stjepana Prvomučenika u Čerinu (župni vikar 9,5 god.) i od 2005. boravi i djeluje u franjevačkom samostanu i župi sv. Ante Padovanskog na Humcu.
Fra Rade za jednog od svojih jubileja govorio je za mostarski Dnevni list:
''U sjemenište na Širokom Brijegu krenuo sam 1944. i tad mi nije bilo ni 11 godina. Teško je govoriti o nekom posebnom pozivu u tim godinama. Ipak, kako sam živio, radio i učio u toj sredini, u posebnom duhovnom ozračju, zaželio sam se posvetiti tome pozivu i biti svećenik. Moj ujak, dr. fra Rade Vukšić bio je franjevac, te sam i ja sebe, po ugledu na njega, usmjerio na taj put.
Znak novoga života
Franjevački habit odjenuo sam 1951. u Kraljevoj Sutjesci. Tad su se na tome odijevanju mijenjala imena, tako sam i ja svoje krsno ime Mile promijenio u Rade, odnosno Radoslav u spomen na svog ujaka i jednog od 66 pobijenih prof. dr. fra Radoslava Vukšića ravnatelja gimnazije. To je bio znak novoga života. Godine 1954. sam maturirao u Visokom na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, teološki studij sam završio u Sarajevu, a zaredio se 1958. u Mostaru. Dvije godine služio sam vojsku u Makedoniji. Da su mi priznali školovanje, ostao bih u vojsci samo šest mjeseci, no tad mi država nije priznala čak ni maturu.
Osjećam posebnu potrebu zahvaliti Bogu što mi je dao da poživim tolike godine. Teško je pretočiti u riječi radost što sam dočekao ovaj jubilej. Ovaj poziv koliko je lijep, toliko i zahtijeva odgovornost te kao i svaki drugi ima poteškoća i briga, no s pomoću Božjom, osobnim zalaganjem i ljubavlju vjernika, sve se nadvlada.
Svojim čitavim bićem, riječima, djelima, nastojao sam širiti Božju riječ, biti blizak vjernicima i potaknuti njihovu duhovnu izgradnju. To je moj ponos. Svećenik treba pokazivati i na sebi odražavati istinitost i ljepotu kršćanske vjere. Time odražava vjerodostojnost onoga što propovijeda. Samo život građen na ispravnim principima donosi plod i usrećuje'', rekao je fra Rade.