Međureligijski susret
Papa u gradu Uru, Abrahamovu rodnom mjestu: ‘Mržnja je najteža uvreda Bogu‘
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Poglavar Katoličke crkve papa Frane predsjedao je međureligijskom susretu u povijesnom i prapovijesnom Uru, nastalome u VI tisućljeću prije Krista, a u III tisuljeću prije Kristove ere nekadašnjoj sumerskoj prijestolnici, tada još na obali Eufrata i blizu obale mora. Skup, brojan onoliko koliko su dopustile antipandemijske mjere, održan je pored zigurata (kakav je bila i Kula babilonska), posvećenoga Nanaru, sumerskom bogu Mjeseca.
Papa Frane došao je tu u hodočašće koje je prije 22 godine, u pripremama za Svetu godinu Velikog Jubileja, tadašnji irački predsjednik Saddam Hussein, zabranio sv. Ivanu Pavlu II. Naime, Ur je, prema bibliji, rodno mjesto proroka i patrijarha Abrahama/Ibrahima, tada još Abrama. U biblijskoj Knjizi postanka (11, 31) piše da je Abram krebuo s ocem Terahom iz Ura Kaldejskoga u Haran, a u sljedećem poglavlju piše da ga je bog Jahve pozvao da pođe u Kanaan, sklopio s njime savez (Stari zavjet), promijenio mu ime u Abraham (Otac mnoštva) i učinio ga praocem Naroda Izabranoga, naime potomaka Abrahamova potomka Jakova Izraela. Na taj savez s Bogom pozivaju se Židovi, kršćani i muslimani (njihov kurban bajram se svetkuje u spomen na Abrahamovo žrtvovanje Izaka), pa se zato njih naziva abramitskim vjerama u jednoga, odnosno Jedinog Boga.
Papa Frane upravo iz Knjige postanka - gdje se kaže da je Bog stvorio muškarca i ženu na svoju sliku i priliku, te gdje se kaže da je Bog sklopio savez s Abrahamom - izvodi geslo sv. Frane Assiškoga i svoje da su svi ljudi braća. A to je osobito snažno došao naglasiti u Irak.
Među svjedočanstvima koja su se čula prije Papina govora pozornost su privukla dvojica 19-godišnjaka iz nedaleke Basre, kršćanin Dawud i musliman Hassan. Idu u IV razred više srednje škole, prijateljuju osam godina otkako su pošli u isti razred. Da bi se uspjeli dalje školovati zajedno su uzajmili milijun dinara (oko 1500 eura) i otvorili zajedničku trgovinu konfekcije, jer jedan želi studirati informatiku, a drugi umjetnost. „Naš primjer pokazuje kako se može suživjeti i biti prijatelji“, rekli su Papi i zamolili ga: „Sveti oče, moli za nas, za mir i za Irak!“
„Bog je zahtijevao od Abrahama da digne oči nebu i prebroji zvijezde (Post 15, 5). U tim je zvijezdama vidio obećanje svojih potomaka, vidio je nas. A danas mi, Židovi, kršćani i muslimani, zajedno s braćom i sestrama drugih religija, častimo oca Abrahama čineći isto što i on: gledamo nebo i hodamo po zemlji“, počeo je Papa svoj govor, s programskim akcentima, naglasivši da je najteža uvreda Bogu mržnja spram brata, to jest bilo kojeg čovjeka.
Spomenuo je ubijanje, porobljavanje, silovanje i nasilno konvertiranje jazida, ali i kurdske muslimane koji su se angažirali popraviti crkve koje su razrušili teroristi.
Kao što je Abraham morao izići iz Ura, tako i „mi moramo izići iz nas samih, jer trebamo jedni drugima“, smatra Papa i poručuje:
„U olujama kroz koje prolazimo neće nas spasiti izolacija, utrka u jačanju naoružanja i podizanju zidova, nego će nas sve još više razdaljiti i razbješnjeti. Neće nas spasiti idolopoklonstvo novcu, koje nas zatvara u se i uzrokuje provalije nejednakosti u koje čovječanstvo propada. Neće nas spasiti potrošaštvo, koje umrtvljuje um i paralizira srce.“
„Pandemija nas je poučila da se nitko ne spašava sam“, opetuje Papa, odbacujući povik „spašavaj se tko može“ koji se prevodi kao rat svih protiv sviju.
Naprotiv, potreban je mir, koji se gradi zajedno, kaže Papa, i poziva sve, a osobito vjernike raznih religija, „pretvoriti sredstva rata u sredstva mira“.
Naime, „na nama je da snažno podstaknemo odgovorne za nacije, da sve veće širenje oružja ustupi mjesto distribuciji hrane za sve. Na nama je da utišamo međusobne optužbe kako bismo dali glas kriku potlačenih i odbačenih na planeti: previše je lišenih kruha, lijekova, obrazovanja, prava i dostojanstva! Na nama je da osvijetlimo skrovite manevre koji se vrte oko novca i da snažno zahtijevamo da novac ne posluži uvijek i samo da bi omogućio neobuzdano blagostanje nekolicine. Na nama je da zaštitimo zajednički dom od naše grabljive pohlepe. Na nama je da podsjetimo svijet da ljudski život vrijedi po onome što jest, a ne po onome što ima i da su životi djece, staraca, migranata, muškaraca i žena svih boja i nacionalnosti vazda sveti i vrijedni kao i životi svih inih“, poručuje Papa iz Ura, piše Jutarnji.