Krenulo iz doma siromašnu djecu - znate li povijest adventskog vijenca?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prvi adventski vijenac, kakav danas poznajemo, pojavio se u Njemačkoj 1838. godine, u Hamburgu, u domu za siromašnu djecu.

Evangelistički pastor Johann Hindrich Wichern okupio je siročad s ulice i smjestio ih u jednu trošnu kuću koja je time postala njihovim novim domom. Želeći djeci bez ikog svog uljepšati dane uoči Božića, odlučio je napraviti veliki drveni vijenac i na njemu poslagati upaljene svijeće. Upalio ih je ukupno 24, od toga 19 malenih za svaki dan osim nedjelje i četiri velike, za svaku nedjelju uoči Božića, piše LaudatoTV

Ovaj ritual djeci se veoma svidio, stoga je odlučeno da će se svake godine u isto vrijeme obnavljati. Trinaest godina kasnije vijenac su počeli ukrašavati grančicama zimzelenog drveća kako bi ga uljepšali, a kasnije je drvo od kojeg se vijenac radio u potpunosti zamijenilo zimzeleno granje. S vremenom se ovaj simpatični običaj proširio po cijeloj Njemačkoj da bi ga potom prihvatili i kršćani iz drugih europskih zemalja, a potom i u Americi i diljem svijeta gdje je prisutna kršćanska vjera.

Komercijalizacija Božića

Krajem 19. stoljeća polako se u svima njima ustoličio običaj pletenja adventskog vijenca, no u međuvremenu su na njemu, uz zimzelene grančice od kojih je spleten, ostale samo četiri svijeće u čast četiri adventske nedjelje, uz još jednu koja se stavlja nasred vijenca.

Danas adventski vijenac možemo kupiti u bilo kojoj trgovini mješovite robe, što je odraz sve snažnije komercijalizacije Božića, no prema tradicionalnim kršćanskim običajima trebali bismo ga sami napraviti. Vijenac se plete od grančica lovora koje označavaju pobjedu nad grijesima, od grančica cedra koje simboliziraju snagu, te od lišća božikovine koje podsjeća na vijenac od trnja kojeg je Isus nosio kad su ga vodili na razapinjanje. U njega se ponekad dodaju i grančice ružmarina.

Tradicionalno: Ljubičaste i ružičasta svijeća

Vijenac simbolizira vječnost jer nema početka ni kraja. U današnje vrijeme svijeće na vijencu su u raznim bojama: crvene, boja zlata, srebra, bijele…

Tradicionalno su u vijencu tri ljubičaste svijeće i jedna ružičasta. Na prvu adventsku nedjelju pali se prva ljubičasta svijeća, simbol nade, nade u dolazak Mesije. Podsjeća na proroke koji su predvidjeli Kristovo rođenje. Odabir ljubičaste boje nije slučajan. Upravo ona predstavlja boju pokajanja i posta, a također označava i kraljevsku boju što ju čini prigodnom za dolazak Krista Kralja svega svijeta. Drugim riječima, upravo ovom bojom objedinjujemo simboliku Isusove patnje na križu i slavlja zbog Njegova očekivanog dolaska koji predstavlja konačno spasenje.

Na drugu adventsku nedjelju pali se druga svijeća koja predstavlja ljubav. Neki ju nazivaju i Betlehemskom svijećom, a pali se prvenstveno u čast jaslica u kojima je mali Isus boravio u štalici odmah po svom rođenju. Treće adventske nedjelje pali se ružičasta svijeća koju znamo i kao Svijeću pastira, a ova vesela boja odabrana je zbog toga jer predstavlja radost. Tada, naime, nastupa vrijeme kada razdoblje pokajanja zamjenjuje razdoblje radosti zbog skorašnjeg Isusova rođenja. Četvrta adventska svijeća ponovno je ljubičaste boje, pali se posljednje nedjelje uoči Božića, a nazivamo ju još Anđeoskom svijećom. Ona simbolizira mir.

Peta svijeća

Na samu Badnju večer, nekoliko sati uoči Božića, pali se peta svijeća, ona bijele boje, koja se može staviti usred vijenca ili na neko drugo mjesto u našem domu, a nazivamo ju Kristovom svijećom. Ona predstavlja život Krista koji je došao na ovaj svijet, a bijela je zbog toga što bijela boja simbolizira čistoću i bezgrješnost.

Svijeće se pale jer nas njihova svjetlost podsjeća na Isusa koji predstavlja simboličko svjetlo koje će nas izbaviti od tame i grijeha te nam donijeti nadu i spasenje. Tijekom adventa paljenje svijeća ima i dodatnu simboliku. Svakim tjednom palimo jednu više, čime polako iz razdoblja mraka i straha prelazimo u razdoblje svjetlosti i nade. Kako nedjelje prolaze, tako svjedočimo sve većoj svjetlosti i na taj način naša nada raste da bi kulminirala u trenutku paljenja bijele Kristove svijeće koja nam kaže da se rodio Spasitelj.

Korijene adventskog vijenca možemo potražiti još u doba antike kada je vijenac predstavljao simbol pobjede, tj. trijumfa nad neprijateljem. Stoga kršćanima adventski vijenac simbolizira borbu protiv tame i grijeha, borbu koja je puna nade u Krista i Njegovo spasenje.