Povijest Međugorskih ukazanja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Šestero mladih iz Međugorja - Ivanka Ivanković, Marijana Dragičević, Ivan Dragičević, Jakov Čolo, Marija Pavlović i Vicka Ivanković, po prvi put su, prema njihovim tvrdnjama, 24. lipnja 1981. godine svjedočili ukazanju Majke Božje na brdu Crnica, u Međugorju.

Događaj je to koji je u potpunosti promijenio život na području ovog hercegovačkog mjesta, ali i cijele regije, te događaj koji je dobro ''prodrmao'' katoličku crkvu.

Međugorski kroničari zapisali su kako su djeca prvog dana od straha pobjegli kućama, ali su se sutradan vratili na isto mjesto gdje su u isto vrijeme vidjeli Gospu, no ovoga puta su s njom kratko razgovarali.

Kronika ukazanja

Prve poruke, kako tvrde vidioci, poslane su trećeg dana ukazanja, 26. lipnja, kada je Gospa djeci poručila ''kako među ljudima mora zavladati mir''.

Vidjelica Marija tvrdi kako joj je Gospa tog dana rekla "Mir, mir, mir - i samo mir!" Iza nje je bio križ. Uz to je kroz plač dvaput ponovila: "Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a i između ljudi!".

Već poslije toga počeo se s djecom skupljati veći broj vjernika koji su s njima molili za vrijeme navodnih ukazanja, što nije bilo po bolji komunističkoj vlasti.

Djeca su tog trećeg dana ukazanja u večernjim satima odvedena u stanicu SUP-a gdje su ispitivana do pola noći, a eć sutradan su poslani na liječnički pregled u Mostar, gdje je liječnica utvrdila kako su djeca zdrava.

Prvo ukazanje koje se nije dogodilo na Brdu ukazanja bilo je u mjestu Cernica, gdje je djecu 30. lipnja odvela socijalna radnica Mica Ivanković po nalogu vlasti, no djeca su tražila od nje da u određenom vremenu zaustavi auto kako bi izašli, tako da su ukazanje imali u mjestu pet kilometara udaljenom od Međugorja.

Podršku navodnim vidiocima od samog početka davao je i fra Jozo Zovko, koji tvrdi da je i sam 3. srpnja 1981. godine imao ukazanje i vidio Gospu, kada mu je ona navodno rekla ''Iziđi van i zaštiti djecu'.

Ispitivanja i progoni

Od 13. srpnja te godine krenule su snažnije aktivnosti vlasti, pa je tog dana zabranjeno uspinjanje na Brdo ukazanja i Križevac, uvedene su straže i dežurstva, a policija je početkom kolovoza na informativne razgovore počela privoditi hodočasnike, od koji je nemali broj završio iza rešetaka.

Kako bi zaštitli djecu, crkveni velikodostojnici dopustili su im da ukazanja imaju u crkvi, a poslije toga u prostoriji fratarske kuće u Međugorjeu.

Biskup Pavao Žanić po prvi put dolazi u Međugorje 21. srpnja, kada razgovara s vidiocima. 25. srpnja službeno je za vrijeme krizmene propovijedi izjavio da djeca ne lažu, a 16. kolovoza je u dokumentu ''Biskupska izjava o ukazanjima u Hercegovini'' ponovio pozitivan stav o ukazanjima.

Dan nakon toga, 17. kolovoza 1981. godine policija je uhitila fra Jozu Zovku i temeljito pretresla župni ured u Međugorju te zaplijenila dokumente i novac.

22. listopada fra Jozo Zovko osuđen je na tri i pol godine zatvora, a kazna mu je kasnije smanjena na osam mjeseci.

Biskup Žanić mijenja mišljenje

Biskup Žanić uskoro mijenja mišljenje te se izjašnjava negativno o ukazanjima, a 5. ožujka 1982. godine sazova prvo sjednu četveročlane komisije o ukazanjima.

Na Božić 1982. godine Mirjana Dragičević ima posljednje redovito ukazanje. Ona je prva od šestero vidjelaca kojima seto dogodilo.

Kratko zatišje potrajalo je do 1984. godine, kada biskup Žanić na savjet BKJ proširuje komisiju na 14 članova ''kako bi se ukazanja što kompetentnije pratila''.

Iste godine u ožujku preko vidjelice Marije Pavlović Gospa je počela davati tjedne poruke. Od 1987. godine daje ih svakog 25. u mjesecu. 

7. svibnja 1985. godine Marija Ivanković ima posljednje ukazanje. 

19. i 20. prosinca navodni vidioci otputovali su i Split, gdje je ih je dva dana ispitivala Biskupska konferencija Jugoslavije. 

Usporedo sa svim tim događajima, u Međugorje se slijeva sve veći broj hodočasnika. Podaci govore da je 1990. godine podijeljeno 1.373.850 hostija, što znači da je međugorje pohodilo više od milijun ljudi.

Poslije toga održani su prvi demokratski izbori u BiH, nakon čega prestaje progon navodnih vidioca od strane državne .

Prvi ''hladan tuš'' za sve pobornike ukazanja stigao je 10. travnja 1991. godine, kada su biskupi BKJ u Zadarskoj izjavi poručili kako se ne može ustvrditi da je riječ o nadnaravnim ukazanjima i objavama.

Jakov Čolo posljednje ukazanje imao je 12. rujna 1998. godine. Od tog dana samo Vicka, Marija i Ivan imaju ukazanja.

Crkva ne priznaje ukazanja, ali odobrava hodočašća

Od tada pa do danas, Vatikan nije službeno priznao Međugorje kao mjesto ukazanja.

I dok je Katolička crkva potvrdila ukazanja Gospe u Lurdu i Fatimi, o međugorskom fenomenu još nije izrekla konačan sud.

Poznavatelji crkvenih prilika kažu da je ''osnovno to što vidioci i dalje tvrde da imaju viđenja, za razliku od drugih sličnih događaja''', te dodaju da, tek kad vidioci kažu da su ukazanja prestala, počinje ozbiljno istraživanje. Sve dok vidioci tvrde da im se Gospa i dalje prikazuje, ne može se uraditi ozbiljno istraživanje.

Međutim, posljednjih godina, dolaskom Pape Franje, stvari su se za Međugorje počele mijenjati. Prvo je u Međugorje imenovan apostolski vizitator Svete za Međugorje Henryk Hose, a Papa je 12. svibnja 2019. godine, službeno odobrio hodočašća u Međugorje. 

''Papa Franjo je odredio da je moguće organizirati hodočašća u Međugorje uvijek pazeći da ne budu tumačena kao priznanje poznatih događaja koji još zahtijevaju ispitivanje sa strane Crkve, to jest da ne stvaraju na bilo koji način zabludu ili dvosmislenost u doktrinarnom smislu'', poručio je vjernicima 2019. godine Hoser.

Isti kriterij moći će biti primijenjen na pastire svakoga reda i stupnja koji žele poći u Međugorje i tamo slaviti ili suslaviti i na svečan način.