Priča o drvarskom ćilimu starom 90 godina

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Na obilježavanju Dana mučenika u novoj crkvi u izgradnji u Drvaru, svima je pozornost privukao ručno tkani crveni ćilim (tepih) koji je stajao na podu crkve, ispred improviziranog oltara.

Ćilim je star gotovo 90 godina što iščitavamo s natpisa na njemu „Isusu*Kralju*Otkupitelju*1933-34“. Ispod je još napisano „Usp.(omena) Potoka“.

Riječ je o ćilimu kojeg su ručno otkali i darovali staroj župnoj crkvi u Drvaru katolici vjernici iz naselja Potoci nedaleko Drvara. Potoci danas pripadaju slabo naseljenoj općini Istočni Drvar u Republici Srpskoj, nastaloj Daytonskim sporazumom, i u njima nema katoličkog življa, ali do 2. svjetskog rata tamo je živjelo 70-ak katolika.

Riječ je uglavnom o Hrvatima katolicima iz grahovskog kraja koji su zbog posla u šumi i na željeznici doselili u Drvar i okolicu. U Potocima je do početka 2. svjetskog rata djelovala i podružnica Hrvatskog kultrunog društva ''Napredak'' pod imenom Srnetica-Potoci. Iz Potoka je rodom još uvijek živuća hrvatska akademkinja Anica Nazor, rođ. Špiranović (r. 1935.) koja živi u Zagrebu.

Ćilim na sebi ima kombinaciju bosanskih šara i veza tipičnog za narodnu nošnju grahovskih Hrvata, i stanovnici Potoka otkali su ga i darovali svojoj župnoj crkvi u Drvaru u povodu Velikog jubileja 1900. godina smrti i uskrsnuća Isusa Krista (1933. g.), a to je ujedno bila i godina posvete župne crkve u Drvaru.

Izbijanjem ustanka 27. srpnja 1941. četnici u Potocima ubijaju 20-ak Hrvata, a preživjeli stanovnici se raspršuju diljem svijeta. Župna crkva u Drvaru, uz neznatna oštećenja preživljava 2. svjetski rat, ali je srušena 1949. naredbom tadašnjih komunističkih vlasti. Sav crkveni inventar je ili opljačkan ili uništen.

Ćilim je očito završio u nečijim rukama kao ratni plijen, pa je prelazeći iz ruke u ruku, doživio dobro očuvan gotovo 90 godina. Kada je nedavno došao u ruke jedne Drvarčanke pravoslavne vjeroispovijesti koja se bavi prikupljanjem starina, ona je – vidjevši da se radi o katoličkoj ''svetinji'' – učinila lijep i pohvalan gest, te odlučila ćilim darovati Katoličkoj Crkvi, tj. župi Drvar koja je bila prvotna vlasnica ćilima.

Koliko god se u ne tako davnoj prošlosti nastojalo da nestane memorije života Hrvata katolika u Drvaru, ovaj ćilim kao rijeka ponornica izbija na površinu zemlje i podsjeća nas da Katolička Crkva i njeni vjernici nisu tu od 1995., nego uz sve druge pokazatelje – od materijalnih arheoloških ostataka do mučenika za vjeru i Krista – svjedočanstvo je života drvarske katoličke župe i uopće Crkve u ovom kraju.

Ćilim su katolici Potoka darovali za prvu župnu crkvu u Drvaru, s njom je živio, ali ju je i nadživio te tako postao veza stare i nove crkve u Drvaru, koja se upravo gradi i u kojoj će jednog dana biti trajno pohranjen.