Prigodni program u čast biskupu Komarici u povodu 25 godina upravljanja Banjolučkom biskupijom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure, 16. srpnja 2014. u večernjima satima priređen je prigodni program u čast biskupu banjolučkom i predsjedniku Biskupske konferencije BiH mons. dr. Franji Komarici u povodu 25. obljetnice upravljanja Banjolučkom biskupijom.

Moderator program vlč. Zlatko Matić, osobni tajnik biskupa Komarice, podsjetio je na početku da su “jučerašnjom proslavom sv. Bonaventure dali hvalu Bogu u Euharistijskom slavlju, za sve godine služenja, pastira Crkve banjolučke, biskupa Franje” te da su istog dana u večernjim satima imali mogućnost u dvorani Dječjeg pozorišta u Banjoj Luci pogledati dramu Majka Terezija - ''Svetica tame'' u režiji gospodina Gradimira Gojera.

Sve nazočne u program su uvela braća Filip i David Vukelić, učenici Katoličkog školskog centra blaženi Ivan Merz u Banjoj Luci kompozicijom Sanje od skladatelja Izidora Bajića.

Pomoćni biskup banjolučki mons. dr. Marko Semren predstavio je Zbornik ''Gospodin je moja snaga i moja pjesma“ priređen i tiskan upravo povodom srebrenog jubileja biskupa Komarice pod naslovom: Biskup Franjo Komarica – 25 godina na katedri banjolučkih biskupa.

- Ovaj zbornik radova pisani je znak zahvalnosti mons. dr. Franji Komarici, biskupu ordinariju u povodu njegovih 25 godina upravljanja Banjolučkom biskupijom. U ovom spomen-spisu tekstovi su kolega, prijatelja i studenata biskupa Komarice. Tekstovi su usredotočeni na osobu i djelo mons. dr. Franje Komarice, biskupa ordinarija, počevši s predgovorom, životopisom, čestitkama, prilozima u kojima se govori o značenju biskupske službe i njezinom vršenju kroz 25 godina te osvrtima“, kazao je biskup Semren ističući da je svaki od autora pokušao je osvijetliti lik biskupa Komarice s različitog stajališta.

- Putovi biskupa Komarice kroz ovih 25 godina su bremeniti: u godinama predraća, rata i poslije rata bili su dugi, mučni, ponekad gotovo bezizlazni. Bez snage Duha Svetoga kojim ga je Krist obdario ne bi toliko toga ostvario. A o njegovim djelima svjedoči veliki broj ljudi kojima je pomagao. Ljudi su u njemu prepoznali Božjeg čovjeka, koji u vremenu zla, zajedno sa svojim suradnicima, nije ustuknuo pred silama mraka, već se hrabro odupro, s vjerom u Boga i u ljude; čovjekoljupca koji je za vrijeme strašne tragedije koja je zadesila Banjolučku biskupiju i cijelu Bosnu i Hercegovinu podizao svoj glas protiv nasilja, pozivao na obustavu rata i uspostavu pravednog mira, izražavao solidarnost s onima koji su nedužno teško stradavali i pozivao Svijet da im pruži nužnu pomoć; vjerodostojnog glasnogovornika obespravljenog bosansko-hercegovačkog čovjeka i zastupnika mnoštva nestalih, stradalih, ubijenih; glasnogovornika mnoštva prognanih; glasnogovornika svih koji vapiju, traže, mole da se vrate na svoja rodna ognjišta; istinskog borca za istinu, za opraštanje, za pomirenje, za novi suživot; domoljuba koji je za sve domoljube Bosne i Hercegovine postao metaforom istine i pravde; čovjeka koji je u sebi imao 'civilnu hrabrost' biti čuvar svoje braće, a njegov brat bio je svaki čovjek kao Božje stvorenje“, istaknuo je mons. Semren koji je biskupu Komarici zaželio „da ne klone u ustrajnom i strpljivom sijanju jer Božja riječ i kraljevstvo napreduju samo u muci i strpljivosti“.

Uslijedio je 25-minutna video prezentacija novih i starih foto albuma uz glazbu i riječ kojim su mons. Ivica Božinović i g. Lado Jakovljević prikazali 25-godišnje biskupsko služenje mons. Komarice i podsjetili „na protekla vremena – lijepa, manje lijepa, ali i ona teška”.

Na kraju je biskup Komarica uputio riječi zahvale organizatorima programa i svim nazočnima, a posebno braći u biskupstvu koji su okupljeni na redovnom zasjedanju Biskupske konferencije, ističući da je i on kao i svaki pojedinac dio određene zajednice. Naglasio je da je Božji dar sve dobro koje je učinio zahvalivši svim dobrim ljudima koje je Bog u svojoj dobroti stavio na njegov životni put. Posebno je zahvalio svima koji su radili na uređivanju Zbornika ističući da će to djelo ostati neka vrsta spomenika događanja i života Banjolučke biskupije.

Program je završen zajedničkom pjesmom svetog pape Ivana Pavla II. “Krist jednom stade na žalu” i zajedničkim druženjem u dvorani Biskupskog ordinarijata.