Pročitajte tekst Povelje koju su potpisali šejh Al-Azhara i papa Franjo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Veliki imam i šejh Univerziteta Al-Azhar u Kairu Ahmed al-Tajjib i poglavar Rimokatoličke crkve papa Franjo potpisali su 4. veljače u Abu Dhabiju Povelju o ljudskom bratstvu radi svjetskog mira i suživota.

Povelja je napisana na arapskom, engleskom, francuskom i talijanskom jeziku.

POVELJA
O LJUDSKOM BRATSTVU
RADI SVJETSKOG MIRA I SUŽIVOTA

UVOD

Vjera upućuje vjernika da u drugome vidi brata i sestru da budu potpomognuti i voljeni. Kroz vjeru u Boga - koji je stvorio svemir, stvorenja i sva ljudska bića jednako iz Svoje milosti - vjernici su pozvani da izraze ovo ljudsko bratstvo kako bi očuvali sigurnost stvorenja i cijelog svemira te kako bi bili od pomoći svim ljudima, posebno slabima i siromašnima.

Ova transcendentalna vrijednost, predstavljala je temeljno polazište za više susreta, koji su protekli u prijateljskom i bratskom ozračju, gdje smo podijelili radosti, žalosti i probleme našeg suvremenog svijeta. Činili smo to imajući na umu znanstveni i tehnološki napredak, postignuća u medicini, digitalno doba, mas-medije i komunikacije. Razmatrali smo to, također, na razini siromaštva, sukoba i patnji toliko mnogo braće i sestara u različitim krajevima svijeta, kao posljedica utrke u naoružanju, socijalne nepravde, korupcije, nejednakosti, moralnog pada, terorizma, diskriminacije, ekstremizma i mnogih drugih uzroka.

Iz naših bratskih i otvorenih razgovora te susreta koji je ispunjen nadom u svijetlu budućnost za sva ljudska bića, nastala je ideja o ovoj Povelji o ljudskom bratstvu. Ovo je tekst kojem je posvećena iskrena i ozbiljna misao tako da bude zajednička deklaracija o dobrim i iskrenim namjerama. Ovo je dokument, koji poziva sve ljude - koji u svojim srcima imaju vjeru u Boga i vjeru u ljudsko bratstvo - da se ujedine i rade zajedno tako da to bude vodič za buduće generacije da unapređuju kulturu međusobnog poštivanja sa sviješću o neizmjernoj Božijoj milosti, koja čini da su svi ljudi braća i sestre.

POVELJA

U ime Boga koji je stvorio sve ljude jednakim u pravima, dužnostima i častima, i koji ih je pozvao da žive zajedno kao braća i sestre, te da grade zemlju i šire među sobom dobrotu, ljubav i mir;

U ime čiste ljudske duše, koju je Bog zabranio da se ubija, objavljujući da onaj ko ubije jednu osobu isto je kao da je ubio cijelo čovječanstvo, a onaj ko spasi jednu osobu isto je kao da je spasio cijelo čovječanstvo;

U ime siromašnih, obespravljenih, zapostavljenih i najugroženijih, za koje nam Bog zapovijeda da im pomažemo kao dužnost svakog čovjeka, posebno onim koji su imućni i moćni;

U ime siročadi, udovica, izbjeglica i onih koji su prognani iz svojih domova i domovine; u ime svih žrtava ratova, progona i nepravdi; u ime slabih, koji žive u strahu, ratnih zarobljenika i onih koju su mučeni bez razlike bilo gdje u svijeta;

U ime naroda koji su izgubili sigurnost, mir i mogućnost suživota, bivajući žrtve razaranja, nesreće i rata;

U ime ljudskog bratstva, koje obuhvata sva ljudska bića, ujedinjuje ih i čini ih jednakim;

U ime bratstva, koje je pocijepano politikama ekstremizma i podjele, koje je pocijepano sistemom nezasićenog profita ili tendencijama netrpeljivih ideologija, koje manipuliraju sudbinama ljudi i naroda zloupotrebom njihovih bogatstava.

U ime slobode koju je Bog darovao svim ljudima, stvarajući ih slobodnim i na taj način odlikujući ih različitim od ostalih stvorenja;

U ime pravde i samilosti, osnove napretka i temelja ćudoređa;

U ime svih ljudi dobre volje, kojih ima svugdje u svijetu;

U ime Boga i svega što je već rečeno: Al-Azhar Al-Šarif i muslimani naIstoku i na Zapadu zajedno sa Katoličkom Crkvom i katolicima na Istoku i na Zapadu, objavljuju usvajanje kulture dijaloga kao put; međusobnu suradnju kao načelo ponašanja; recipročno razumijevanje kao metod i standard.

Mi, koji vjerujemo u Boga i u konačni susret s Njim i Njegov sud, na temelju naše vjerske i moralne odgovornosti i kroz ovu Povelju, pozivamo sami sebe i svjetske vođe te arhitekte međunarodne politike i svjetske ekonomije da se marljivo radi na širenju kulture tolerancije i suživota u miru; da se hitno intervenira kako bi se spriječilo prolivanje nevine krvi i zaustavili ratovi, sukobi, zagađivanje okoliša te izbjegla moralna i kulturna dekadenca, koja danas opterećuje svijet.

Mi pozivamo intelektualce, filozofe, vjerske autoritete, umjetnike, profesionalne novinare te muškarce i žene od kulture u svim krajevima svijeta da otkrivaju vrijednosti mira, pravde, dobrote, ljepote, ljudskog bratstva i suživota kako bi ustanovili važnost ovih vrijednosti kao sidra spasa za sve i kako bi ih promovirali uvijek i na svakom mjestu.

Ova Povelja, koja je nastala iz dubokog promišljanja o stvarnosti našeg suvremenog svijeta, vrednujući njegove uspjehe i suosjećajući se s njegovim bolovima, patnjama i nesrećama - čvrsto vjeruje da su od najvećih uzroka krize modernoga svijeta neosjetljiva ljudska savjest, otuđivanje od religijskih moralnih vrijednosti te prevladavanje individualizma, praćenomaterijalističkim filozofijama, koje oboguju čovjeka i dižu ovozemaljske i materijalne vrijednosti na mjesto uzvišenih i transcendentalnih načela.

Uzimajući u obzir pozitivne korake, koje je napravila naša moderna civilizacija u oblasti znanosti, tehnologije, medicine, industrije i društvene brige, posebno u razvijenim zemljama - pa ipak - mi želimo naglasiti, uz sav taj veliki povijesni napredak kojeg treba cijeniti, da je došlo do moralnog propadanja koje utječe na međunarodno djelovanje i slabi duhovne vrijednosti i odgovornosti. Sve to pridonosi jednom općem osjećanju frustracije, izolacije i depresije, što mnoge ljude navodi da padnu u vrtlog ateističkog, agnostičkog ili religijskog ekstremizma, ili u slijepi fanatični ekstremizam, koji u krajnjoj liniji hrabri oblike ovisnosti te individualne ili kolektivne destrukcije.

Povijest pokazuje da su religijski ekstremizam i nacionalni ekstremizam, kao i netolerancija, proizveli u svijetu, bilo to na Istoku ili na Zapadu, ono što bi se moglo nazvati kao "treći svjetski rat koji se vodi u intervalima". U više dijelova svijeta i u mnogim tragičnim okolnostima ti znakovi su postali bolno vidljivi, kao u onim situacijama gdje nije poznat precizan broj žrtava, udovica i siročadi. Uz to, mi vidimo da se druga područja pripremaju da budu poprište novih sukoba tako što se podižu tenzije i gomila oružje i naoružavanje u situaciji kad je svijet u sjeni beznađa i straha od budućnosti i kad je svijet pod kontrolom uskogrudnih ekonomskih interesa.

Mi, također, tvrdimo da velike političke krize, te primjeri nepravde i nedostatak jednakopravnosti u raspodjeli prirodnih bogatstava - koje isključivo koristi bogata manjina na štetu većine naroda u svijetu - generirale su i još uvijek generiraju, ogroman broj siromašnih, nemoćnih i bolesnih osoba, kao i ubitačne krize kojima su pogođene mnoge zemlje unatoč njihovim prirodnim resursima i snažnim potencijalom mladih ljudi, kao karakteristika tih zemlja. U suočavanju sa takvim krizama, čiji rezultat je smrt miliona djece - zbog siromaštva i gladi - nedopustiva je šutnja na međunarodnom nivou.

U tom kontekstu jasno je da je porodica, kao osnovno jezgro društva i čovječanstva, bitna u rađanju, podizanju, obrazovanju i odgajanju djece te njihovom osposobljavanju za moralnu svijest i porodičnu kulturu. Napad na instituciju porodice, te sa prezirom gledati na porodicu ili imati sumnju u njenu ulogu, predstavlja jednu od najopasnijih bolesti našega doba.

Mi, također, držimo važnim oživljavanje vjerskog osjećaja, kao i potrebu obnove vjerske svijesti u srcima novih generacija kroz zdravo obrazovanje i odgoj te usvajanje moralnih vrijednosti i pravilnog vjerskog učenja. Na ovaj način možemo spriječiti tendencije koje su individualističke, sebične, radikalne i slijepo ekstremistične u svim njihovim oblicima i izrazima.

Prvi i najvažniji cilj religija je da uvjeri čovjeka da vjeruje u Boga, da Boga poštuje te da poziva sve ljude da vjeruju da ovaj svemir ovisi o Bogu, koji njime upravlja. On je Stvoritelj, koji nas je oblikovao Svojom providnošću i darovao nam život da ga čuvamo. To je dar, kojeg niko nema pravo da otima, niko nema pravo da ga ugrožava, nit s njime manipulira kako njemu odgovara. Uistinu, svako mora pouzdano čuvati ovaj dar od početka do kraja. Stoga, mi osuđujemo sve postupke, kojima se prijeti životu kao takvom, poput genocida, činova terorizma, nasilnog iseljavanja, trgovine ljudima, abortusa i eutanazije. Isto tako, mi osuđujemo politike, koje promoviraju ove postupke.

Nadalje, mi odlučno izjavljujemo da religije ne smiju huškati ljude na rat, na mržnju, na neprijateljstvo i ekstremizam, niti ih smiju huškati na nasilje ili prolijevanje krvi. Ti tragični slučajevi su posljedica skretanja s pravog religijskog učenja. Oni su rezultat manipulacije religijama, kao i interpretacije koje grade one religijske grupe koje su tokom historije iskorištavale osjećaje srca ljudi kako bi ih usmjerile da čine nešto na način koji nema nikakve veze sa istinskom religijom. To se čini u namjeri da se postignu ciljevi koji su politički, ekonomski, ovosvjetski i kratkovidi. Stoga, mi pozivamo sve kojih se to tiče, da prestanu upotrebljavati religije kako bi huškali ljude na mržnju, nasilje, ekstremizam i slijepi fanatizam, kao i da se sustegnu od upotrebe Božijeg imena da bi opravdali čin ubojstva, progona, terorizma i tlačenja.Mi ovo zahtijevamo na temelju naše zajedničke vjere u Boga, koji nije stvorio ni muškarca ni ženu da budu ubijeni, niti da se bore jedni protiv drugih, niti da budu zlostavljani i ponižavani u njihovim životima i okolnostima. Bog Svevišnji nema potrebe da ga iko brani i ne želi da se u Njegovo ime teroriziraju ljudi.

Ova Povelja, shodno ranijim internacionalnim dokumentima, koji naglašavaju važnost uloge religija u izgradnji svjetskog mira, potvrđuje sljedeće:

1. Čvrsto uvjerenje da autentična učenja religija pozivaju da ostanemo vjerni vrijednostima mira; da branimo vrijednosti međusobnog uvažavanja, ljudskog bratstva i harmoničnog suživota; da obnovimo mudrost, pravdu i ljubav; te da oživimo religijsku svijest kod mladih ljudi tako da buduće generacije budu zaštićene od materijalističkog pogleda na svijet, kao i od opasne politike nezasićene pohlepe i ravnodušnosti, politike koja je bazirana na zakonu sile, a ne na sili zakona;

2. Sloboda je pravo svake osobe: svaki pojedinac ima pravo na slobodu vjerovanja, mišljenja, izražavanja i djelovanja. Pluralizam i raznolikost vjera, boje, spola, rase i jezika su volja Božija iz Njegove milosti, kroz koju On stvara ljudska bića. Ova Božija mudrost je izvor iz kojeg proističe pravo na slobodu i raznolikost. Prema tome, prisilna pripadnost određenoj religiji ili kulturi mora biti odbačena, kao i nametanje jednog kulturnog načina života, kojeg drugi ne prihvataju;

3. Pravda na osnovu milosti je put kojeg valja slijediti da bi se ostvario častan život, na kojeg ima pravo svaki čovjek;

4. Dijalog, razumijevanje i raširena promocija kulture tolerancije, prihvatanje drugoga i življenje zajedno s drugim miroljubivo, uveliko će pridonijeti smanjenju ekonomskih, društvenih, političkih i ekoloških problema, problema koji zaokupljaju veliki dio čovječanstva;

5. Dijalog među vjernicima znači zajednički susret na širokom prostoru duhovnih, zajedničkih ljudskih i društvenih vrijednosti i, otuda, prenošenje najuzvišenijih moralnih vrijednosti kojima teže religije. To, također, znači izbjegavanje neplodnih rasprava;

6. Zaštita mjesta pobožnosti - sinagoga, crkava, džamija - je dužnost, koju garantiraju religije, ljudske vrijednosti, zakoni i međunarodni sporazumi. Svaki pokušaj napada na mjesta pobožnosti ili prijetnja njihovog nasilnog skrnavljenja, bombardiranja i rušenja predstavlja skretanja sa pravog učenja religija, kao i jasno narušavanje međunarodnog prava;

7. Terorizam je odvratan i prijeti sigurnosti ljudi, bilo da se to događa na Istoku ili na Zapadu, na Sjeveru ili na Jugu, te širi paniku, teror i pesimizam, ali to nije zasluga religije čak ni onda kad je teroristi instrumentaliziraju. To je, zapravo, posljedica akumulacije pogrešnih interpretacija religijskog teksta i politika, koje se povezuju sa glađu, siromaštvom, nepravdom, ugnjetavanjem i arogancijom. Zbog toga je nužno da se zaustavi potpora terorističkim pokretima kroz financiranje, naoružavanje, pravljenje strategija te pravdanje ili davanje medijskog pokrića. Sve te aktivnosti moraju se smatrati kao međunarodni zločini, kojima se prijeti svjetskoj sigurnosti i miru. Taj terorizam se mora osuditi u svim njegovim oblicima i izrazima;

8. Koncept državljanstva je zasnovan na jednakosti prava i dužnosti, pod kojima svi ljudi uživaju pravdu i pravičnost.Zbog toga je od krucijalne važnosti da se u našim društvima ustanovi koncept punog državljanstva te odbaci diskriminacijska upotreba izraza manjina, koji izaziva osjećaj izolacije i inferiornosti. Zloupotreba tog izraza otvara put prema neprijateljstvu i neslozi; to onemogućava bilo kakav uspjeh te uskraćuje religijska i civilna prava nekim građanima, koji su na taj način diskriminirani;

9. Dobri odnosi između Istoka i Zapada su bespogovorno nužni za obje strane. Oni se ne smiju zanemarivati tako da se svaka strana može obogatiti kulturom drugoga kroz plodnu razmjenu i dijalog. Zapad može otkriti na Istoku lijek za svoje duhovne i religijske bolesti, koje su uzrokovane prevlađujućim materijalizmom. Istok može naći na Zapadu mnoge elemente, koji ga mogu osloboditi od slabosti, podjele, sukoba te znanstvenog, tehnološkog i kulturnog nazatka. Važno je da se obrati pažnja na religijske, kulturne i historijske razlike, koje predstavljaju vitalne komponente u oblikovanju karaktera, kulture i civilizacije Istoka. Isto tako, važno je da se iznova osnaži obaveza prema temeljnim ljudskim pravima kako bi se osigurao častan život za sve ljude, muškarce i žene, kako na Istoku tako i na Zapadu, odustajući od politike duplih standarda;

10. Snažna je nužnost da se prizna pravo ženama na obrazovanje i zapošljavanje te da im se prizna pravo da prkticiraju svoja vlastita politička prava. Štaviše, mora se učiniti napor da se žene oslobode od historijskih i društvenih okolnosti koje idu protiv načela njihove vjere i časti. Također, nužno je da se žene zaštite od seksualne eksploatacije, kao i od toga da budu tretirane kao trgovina ili objekti zadovoljstva ili financijske dobiti. Stoga, mora doći kraj svim ovim neljudskim i vulgarnim praksama, koje obeščašćuju čast žena. Mora se učiniti napor da se modificiraju zakoni koji sprečavaju žene da uživaju u svojim punim pravima;

11. Zaštita temeljnih prava djece da odrastaju u porodičnoj atmosferi, da imaju ishranu, obrazovanje i podršku predstavlja dužnost porodice i društva. Te dužnosti moraju biti garantirane i zaštićene tako da se one ne propuštaju ili negiraju bilo kojem djetetu u bilo kojem kraju svijeta. Svi postupci kojima se narušavaju prava djece moraju se dokinuti. Jednako je važno da se bude budan na opasnosti, kojima su djeca izložena, posebno u digitalnom svijetu, te da se smatra zločinom trgovina njihovom nevinošću i sve drugo što narušava njihovu mladost;

12. Zaštita prava starijih, slabih, iznemoglih i potlačenih osoba predstavlja religijsku i društvenu obavezu, koja mora biti garantirana i održavana kroz striktno zakonodavstvo i provedbu međunarodnih sporazuma.

Do tog cilja, uz međusobnu suradnju, Katolička crkva i Al-Azhar objavljuju i obećavaju da će proslijediti ovu Povelju vlastima, utjecajnim vođama, osobama od vjere u cijelom svijetu, odgovarajućim religijskim i međunarodnim organizacijama, organizacijama unutar civilnih društava, religijskih institucija i vodećih mislilaca. Nadalje, oni se obavezuju da će učini da principi, koje sadrži ova Povelja, budu poznati i dostupni na svim regionalnim i međunarodnim nivoima, zahtijevajući da ovi principi budu prevedeni u politike, odluke, zakonodavstvene tekstove, semestre studija, te materijali podijeljeni svima.

Al-Azhar i Katolička crkva zahtijevaju da ova Povelja postane predmetom istraživanja i promišljanja u svim školama, univerzitetima i odgojno-obrazovnim ustanovama, kako bi se na taj način pomoglo u odgajanju i obrazovanju novih generacija, koje će nositi i pronositi dobrotu i mir drugima, kao i da budu zaštitnici prava ugnjetavanih, obespravljenih i ožalošćenih uvijek i na svakom mjestu.

U zaključku, naša želja je:

da ova Povelja bude poziv na pomirenje i bratstvo među vjernicima, uistinu, među vjernicima i onima koji nisu vjernici, te među svim ljudima dobre volje;

ova Povelja neka bude apel svim ljudima zdrave savjesti da odbace ogavno nasilje i slijepi ekstremizam; i neka bude apel svima koji njeguju vrijednosti tolerancije i bratstva, čemu pozivaju religije i hrabre ljude da se toga drže;

ova Povelja neka bude svjedok veličine vjere u Boga, vjere koja ujedinjuje podijeljena srca i uzdiže ljudsku dušu;

ova Povelja neka bude znak bliskosti Istoka i Zapada, Sjevera i Juga, kao i između svih koji vjeruju da nas je Bog stvorio da bismo se međusobno upoznali, međusobno surađivali i međusobno koegzistirali u ljubavi kao braća i sestre.

To je to što mi želimo i čemu težimo da se ostvari, u nadi da se ostvari svjetski mir u kojem će svi ljudi uživati.