Ne treba zaboraviti da je Vaskrs najstariji, najbitniji i najistaknutiji hrišćanski praznik

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pravoslavni vjernici u Bosni i Hercegovini i diljem svijeta, nakon velikog posta, danas obilježavaju praznik Vaskrs, najvažniji praznik Hrišćanstva.

Protojerej-stavrofor Darko R. Đogo, vanredni profesor PBF Svetog Vasilija Ostroškog Univerziteta u Istočnom Sarajevu je u intervjuu za Fenu podsjetio kako je Zapadna civilizacija nekako pomjerila naglasak sa Vaskrsa na Božić, te ga zbog prilagodila potrošačkom mentalitetu i uključila u sekularni 'praznik' zimskih odmora.

- Ali ne treba zaboraviti da je Vaskrs najstariji, najbitniji i najistaknutiji hrišćanski praznik. Hrišćanstvo se od ostalih religija razlikuje po tome što Hrišćani vjeruju ne samo u Boga koji je beskrajno veći i uzvišeniji od cijelog svijeta i čovjeka, nego ujedno u Boga koji je postao čovjek ne prestavši da bude Bog – naveo je on.

Bog za Hrišćane, dodao je, nije samo Jedno, nego je i Trojica, nije samo Svemoćni Vladar nego je Sin Božiji postao čovjek, 'u svemu jednak nama osim u grijehu' i stradao je za nas.

Osvrćući se na neke trenutke povijesti, prof. Đogo je naveo da kada su nakon 2. svjetskog rata židovski teolozi pitali "gdje je Bog bio u Auschwitzu?", jedan krišćanski teolog je odgovorio ''Bog je bio upravo tamo, u Auschwitzu'' - tamo gdje je ljudsko stradanje, Bog je postao čovjek i preuzeo stradanje.

To sa druge strane znači, rekao je Đogo, da čovjek ima priliku da sudjeluju u Hristovoj, Božijoj, pobjedi nad smrću: kao što je Hristos vakrsao prije 2000 godina, tako će ljudski rod biti vaskrsnut u Posljednjem danu.

Smrt i stradanje, naglašava Đogo, nisu sve što čovjek mora da prođe u ovom svijetu, već da čovjeka čeka Vaskrsenje sa Hristom i suočavanje s Božjim likom i njegovim djelima.

- Dakle, duhovni aspekti Vasrksa podrazumijevaju vjeru u vaskrsenje Hristovo kao pobjedu nad smrću, kao pobjedu u kojoj možemo da učestvujemo, ako želimo da prođemo dramu Velikog petka, raspeća i vaskrsenja - istaknuo je Đogo.

Kada sveštenik ujutro, na Vaskrs, svečano zapjeva "Hristos vaskrse!" i cijela crkva odgovori sa radošću i uzbuđenjem "vaistinu vaskrse!" - svakome biva jasno da žalost, grijeh, smrti, jad, nisu sve što nas čeka i što imamo već je moguće i potrebno sudjelovati u radosti Vaskrsa, jer nas praznik mijenja i oslobađa.

Govoreći o tradiciji obilježavanja Vaskrsa na našim prostorima, prof. Đogo je podsjetio da neposredno prije praznika se dom uređuje i sprema da se dočeka praznik u radosti. Šaraju se jaja koja se dijele i čestita praznik.

Potom svi idu u jutru u crkvu da kao sabranje, zajednica, dočekaju praznik, da se vjernici pričeste Hristom koji je vaskrsao, da se prepozna radost na licima braće i sestara.

- Na Vaskrs se okupljamo i obnavljamo, sabiramo snage i duha za sve što nas čeka u životu. Trudimo se da svjedočimo radost Vaskrsa i radost Hrišćanstva i susjedima druge vjere - poklanjamo im šarano jaje i mnogo radosti i dobrih želja, kako bi i oni na našim licima vidjeli i posvjedočili autentičnost naše radosti i vjere – zaključio je protojerej-stavrofor Darko R. Đogo, vanredni profesor PBF Svetog Vasilija Ostroškog Univerziteta u Istočnom Sarajevu je u intervjuu za Fenu.