Raskićivanje bora: Različiti običaji i tradicija

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kićenje bora je tradicionalni katolički običaj povodom blagdana rođenja Isusa Krista pa tako i njegovo raskićivanje.

Postojala je tradicija kićenja bora na Badnjak koja je nastala tako što se nekoć umjesto božićnog drvca u kuću dan prije Božića unosio badnjak. A onda su s vremenom badnjak ili pokoju unesenu granu bora ili jele počela mijenjati čitava božićna drvca koja su se ukrašavala jabukama, orasima i salon-bombonima.

Nema pravila

Praksa kićenja i raskićivanja bora kod svakoga je različita pa obično izaziva žustre rasprave - iako Katolička Crkva zapravo nema pravilo kada bismo trebali okititi ili raskititi božićnu jelku.

Mnoge obitelji će raskititi bor na blagdan Sveta tri kralja, iako liturgijski gledajući božićno vrijeme traje do blagdana Krštenja Gospodinova, dakle prvom nedjeljom iza Sveta tri kralja završava se božićno vrijeme i započinje prvi dio liturgijskoga vremena koje poznajemo kao “vrijeme kroz godinu”.

Tako mnogi ističu mišljenje da bi se okićen bor u domovima trebao zadržati barem do blagdana Krštenja Gospodinova.

Različiti običaji

Po starom običaju, koji je donio Papa Ivan Pavao II iz svoje Poljske – bor se u kući držao sve do 2. veljače, odnosno do blagdana Svijećnice ili Prikazanja Gospodinova u hramu. Oni koji su posjetili Vatikan znaju da se bor ondje šareni sve do kraja siječnja.

Također, u gradu Zadru postoji tradicija kojom velik broj obitelji odlučuje skloniti svoj bor na blagdan sv. Stošije koji se slavi 15. siječnja.

I dok najveći broj građana raskićuje bor na jedan od navedenih blagdana, postoje i brojne obitelji koje nemaju određen datum za ovu aktivnost. Dakle ne postoje određena vremenska pravila sklanjanja božićnih borova, već svaka obitelj djeluje u skladu sa svojim običajima i tradicijom.