Fra Žarko Ilić za Bljesak
Gašenje Kršnog zavičaja: Svakom ljudskom djelu dođe kraj
Tekst članka se nastavlja ispod banera
''Svakom ljudskom djelu dođe kraj. Ali nije pravo plakati, što moramo umrijeti, nego valja Bogu zahvaljivati, što smo mogli do njegove volje živjeti i raditi'', rekao je za Bljesak.info fra Žarko Ilić o gašenju cijenjenog hercegovačkog zbornika Kršni zavičaj.
Još prije dva mjeseca fra Žarko je uputio pismo ''Prijateljima Kršnog zavičaja'' u kojem je poručio da uredništvo ne može ni pomisliti na tiskanje 51. broja Kršnog zavičaja zbog dugova koji su ostali još od prošlogodišnjeg tiskanja jubilarnog 50. broja.
''Uzrok je u tome, što sve više naših nekadašnjih pretplatnika i povjerenika, pa tako i ostalih čitatelja, stari i umire'', kazao je fra Žarko te dodao da ''zbog svega toga više nije moguće podmirivati tiskarske troškove za male naklade''.
Fra Žarko kaže da su ideje o pokretanju akcije prikupljanja sredstava u kojoj bi svi vjernici sudjelovali u tiskanju novog broja gotovo neizvedive.
''Da smo mi začetnici našeg Zbornika to čekali, još se ne bi pojavio ni njegov prvi broj'', objašnjava fra Žarko.
Pročitajte još
Također, pomoć županijskih vlasti Zapadnohercegovačke županije dobivali su tek 1999. i 2002. godine kada je prof. Jerko Ivanković bio na čelu njezina Ministarstva prosvjete, kulture, znanosti i športa.
Fra Žarko ne isključuje mogućnost da se jednog dana kada budu postojala financijska sredstva Kršni zavičaj ponovo pokrene.
''To je u Božjim rukama'', poručio je.
Povezivao iseljenike sa domovinom
Prvi broj Kršnog zavičaja izašao je 1970. godine, a izdavao ga je katolički župni ured iz Drinovaca. Već od trećeg broja zbornik se proširio po cijeloj Hercegovini gdje je postao veoma popularan. Od 1989. godine Franjevački samostan Humac u Ljubuškom preuzeo je izdavanje zbornika.
Kršni zavičaj uspijevao je u svom širenju unatoč političkoj situaciji sedamdesetih. Javljali su se napadi i progoni od strane vlasti zbog objavljenih članaka, pa je bilo teško pronaći tiskaru koja se usudila tiskati. S godinama je rasla i naklada, ali i tada su se događali određeni padovi. Čitanost je posebno porasla pričama o Međugorju i prilogom Čudesna zbivanja u Međugorju koji je tiskan i kao posebna knjižica. Dolaskom rata nastupa oskudica te i naklada postaje manja. Mnogi više nisu mogli plaćati pretplatu, a dosta ih je otišlo u prognanstvo.
''Zahvalni smo Bogu što su brojni hrvatski odseljenici širom svijeta od Njemačke do Argentine i Kalifornije te od Australije do Kanade u sadržaju našega Zbornika nalazili pokoju vijest o Domovini i osjetili zraku njezine topline'', napisao je fra Žarko u svome pismu.
Oštar jezik
Zbornik je pažnju privlačio kvalitetnim tekstovima u kojima su autori, prema riječima fra Žarka, nastojali naglasiti kako treba znati ''tko smo, što smo i čiji smo''.
Urednik je bez zadrške pisao o problemima o društvu, primjerice, jednom prilikom se u osvrtu dotaknuo branitelja, lažnih diploma i dr. što je Dragan Čović imao priliku pročitati prilikom posjete Franjevačkom samostanu na Humcu.
Jubilarni i zadnji broj Kršnog zavičaja otiskan je na 352 stranice te uz uobičajene priloge dopunjen sa dva posebna priloga ''Mala povijest kršnog zavičaja'' i ''Kršni zavičaj u očima svojih čitatelja''.
