U mjestu Krnjeuša služena misa nakon 74 godine

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nakon 74 godine u mjestu Krnjeuša kod Bosanskog Petrovca slavljena je prvi put sveta misa što će ostati zabilježeno kao svojevrsni povijesni događaj, barem kad je u pitanju Katolička crkva na ovim područjima.

Svetu misu je u nedjelju, 9. kolovoza, predvodio banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u zajedništvu s drvarsko-petrovačkim župnikom don Davorom Klečinom koji je upravitelj i ugasle župe Krnjeuša.

Misno slavlje na otvorenom upriličeno je na devastiranom katoličkom groblju „Kod Križa“ koje je još jedini vidljivi trag postojanja ove župe, naglo zamrle u pogromu 9. i 10. kolovoza 1941., kada je cjelokupna župa zbrisana s lica zemlje - i ljudi i njihova imovina, te se život tamo ni do danas nije vratio, javila je Tiskovna agencija Banjalučke biskupije (TABB).

Povod za komemoraciju u Krnjeuši bila je 74. obljetnica mučeničke smrti župnika don Krešimira Barišića i masakra više od 240 Hrvata katolika žitelja Krnjeuše.

Budući da se nakon pokolja Hrvata u župi Krnjeuša i paljenja župne crkve Uznesenja blažene djevice Marije, 9. i 10. kolovoza 1941., u tome mjestu više nikada nisu služile mise po katoličkom obredu, nakon 74 godine ovo je bila prva misa proslavljena ne samo u Krnjeuši, nego u cijeloj općini Bosanski Petrovac, budući da je u ljeto 1941. zamrla i gradska petrovačka župa.

Organizator komemoracije na krnjeuškom groblju, na kojoj se okupilo 60-ak vjernika, bila je Banjolučka biskupija i župa sv. Josipa Drvar-Bosanski Petrovac, a osim domaćih vjernika iz Petrovca i Drvara, došle su i skupine vjernika iz Bihaća, Bosanskog Grahova, Livna, te iz nekih župa u Republici Hrvatskoj.

Posebno značajan bio je dolazak Milana Bajteka, rođenog Krnjeušanina i svjedoka pokolja u Krnjeuši, predsjednika Udruge ''Krnjeuša kolovoz 1941'' iz Zagreba, koja okuplja sve raseljene Krnjeušane diljem Republike Hrvatske i svijeta.

Od velikog značaja bilo je i sudjelovanje na misnom slavlju i komemoraciji pravoslavnog svećenika Nikola Arkule, paroha u Krnjeuši i Driniću, koji je došao dopuštenjem svoga vladike bihaćko-petrovačkog Atanasija.

Na misi su sudjelovali i Generalni konzul Republike Hrvatske u Banja Luci Stipan Medo, predsjednik Hrvatskoga informativnog centra iz Zagreba Ante Beljo, ministar u Vladi Unsko-sanskog kantona Vid Šantić, zajedno s političkim predstavnicima Hrvata USK u Bihaću, te Draško Brnić, direktor ŠGD ''Hercegbosanske šume'' Kupres, kao predstavnik Vlade Hercegbosanske županije iz Livna.

Poseban doprinos obilježavanju komemoracije u Krnjeuši dao je načelnik općine Bosanski Pertovac Zlatko Hujić, koji je pomogao da se devastirano groblje u Krnjeuši pokosi i počisti, te da se postavi šator ispod kojega je slavljena sveta misa budući da na groblju nema nikakvog objekta ni zaklona od jakog sunca.

Ovogodišnja komemoracija bila je u svjetlu nedavnoga službenog dopuštenja Svete Stolice da Banjolučka biskupija može započeti proces beatifikacije četvorice svojih svećenika ubijenih u II. svjetskom ratu: Waldemara Maximilijana Nestora, župnika u Drvaru, Jurja Gospodnetića, župnika u Bosanskom Grahovu, Krešimira Barišića, župnika u Krnjeuši kod Bos. Petrovca i Ante Dujlovića, župnika u Gumjeri kod Prnjavora.

Na početku misnog slavlja župnik don Davor Klečina dao je kratki povijesni prikaz o župi Krnjeuša i Katoličkoj Crkvi na području današnje općine Bosanskom Petrovac.

U svojoj homiliji biskup Komarica je podsjetio na neke od poruka pape Franje s njegova nedavnog pohoda Sarajevu, posebno poticaja da ne smijemo zaboraviti svoju povijest ni svojih mučenika, ne radi osvete nego da budemo mirotvorci, da bismo mogli ljubiti poput njih.

Potom je biskup podsjetio na mučeništvo krnjeuškog župnika Krešimira Barišića koji je po nekim navodima - tih kobnih dana kolovoza 1941. bio strašno mučen, a potom živ bačen u zapaljenu župnu crkvu, zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika za svećeničko zvanje. Biskup je također naveo da za župnika Krešimira postoje pisana svjedočanstva da je bio ''pristupačan i široka srca, spreman pomoći ne samo svojim župljanima nego i drugim stanovnicima, muslimanima i pravoslavnim, i da je bio u prijateljskim odnosima s pravoslavnim parohom i njegovim župljanima''.

Biskup je potom naveo da za pogrom nad Hrvatima i katolicima u Krnjeuši nitko nikad nije odgovarao pred zemaljskim sudovima, te da tadašnje vlasti nakon rata većini preživjelih nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, i da se “umjesto povratka i ispravljanja velike nepravde dogodio novi zločin nad istinom o ovdašnjim krvavim događajima nad katolicima s početka II. svj. rata jer su monopol na ‘svoju’ istinu imali oni koji su u bivšoj državi došli na vlast i držali je desetljećima tu svoju istinu, koja je zapravo bila laž, proširili su ne samo po bivšoj državi, nego i izvan nje”.

Biskup Komarica je nadalje pozvao sve vjernike da se istinski trude biti na strani Božje istine, pravde, milosrđa, praštanja i ljubavi, te da kršćani moraju prakticirati i ljubav prema neprijateljima.

TABB navodi i da je biskup još nadodao sljedeće: ''Za nas mora vrijediti da svaka nedužna žrtva, pripadala ona bilo kojem narodu, bilo kojoj vjerskoj zajednici i bilo kojem političkom uvjerenju, nastradala ili umorena bilo kada i bilo gdje, zaslužuje i mora zasluživati naše poštovanje i molitvu, te da ima pravo da joj se vrati dostojanstvo i čast''.

Podsjetio je i na riječi sv. pape Ivana Pavla II. da Crkva čuva i pažljivo brani i njeguje uspomenu na svoje mučenike.

Na kraju misnog slavlja župnik Klečina je poimence po rodovima naveo broj žrtava u pokolju, a onda je biskup Komarica izmolio molitvu odrješenja (opijelo) za ubijenog župnika Krešimira i za sve žrtve pokolja u Krnjeuši.

Nakon misnog slavlja svim nazočnima se obratio Milan Bajtek, predsjednik Udruge ''Krnjeuša kolovoz 1941.'' iz Zagreba i govorio o svojim sjećanjima na Krnjeušu, u kojoj su do početka II. svjetskog rata vladali skoro pa idilični odnosi između katoličkog i pravoslavnog življa.

Govorio je i o problemima s kojima se suočava udruga u Zagrebu i Hrvatskoj, najviše zbog starosti njenih članova ali i ravnodušnosti i pasivnosti njihovih potomaka koje za Krnjeušu ništa više emotivno ne veže.

Nazočnima se obratio i načelnik općine Bosanski Petrovac Zlatko Hujić koji je odao poštovanje svim nedužno ubijenim Hrvatima u Krnjeuši ali i izrazio radost što se

“Hrvati napokon vraćaju na svoje u Krnjeušu i Petrovac - nakon toliko godina''.
On je obećao nastaviti pomagati da se groblje u Krnjeuši do kraja očisti i ogradi.