Tradicionalno lijepo lice Bosne i Hercegovine
U posjeti sarajevskom parohu, ocu Vanji Jovanoviću
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Koncem prošloga tjedna trojica prijatelja po duhu i inače, profesori Mato Zovkić, Franjo Topić i Nevad Kahteran, dogovorili su se da posjete sarajevskog paroha, oca Vanju Jovanovića, koji je unazad neko vrijeme pretrpio težak oblik moždanog udara.
Otuda je nastala i ova prekrasna fotografija u domu Jovanovića, koja svjedoči o kontinuiranom postojanju tog lijepog lica Bosne i Hercegovine: jedan katolički svećenik, a drugi hafiz, i k tomu još obojica sveučilišni nastavnici Univerziteta u Sarajevu (prof. Zovkić nije mogao ići), ujedinjeni u molitvama i dovama za brzo ozdravljenje pravoslavnog paroha, koji iako ima pozive da bude daleko bolje zbrinut u Beogradu, ipak i dalje ustrajava u nakani da ostane u Sarajevu.
Svatko na svoj način u tim posjetima ostavlja prigodan dar, jer od Vanjine Olivere (supruga Olivera je jednako tako teologinja i doskorašnja djelatnica Međureligijskog vijeća BiH), doznajemo da je među prvima u pomoć priskočio Jakob Finci iz Židovske općine u Sarajevu, da se već javio sarajevski muftija prof dr. Nedžad Grabus, jednako tako da su se najavili i profesori Franjevačke teologije.
Ovo je taj prijeko potrebiti životni dijalog i ekumenizam na djelu bez kojeg nema Bosne, a bome ni Hercegovine. Osobno smo svjedočili živoj vjeri samog oca Vanje, koji stameno podnosi svoju tešku patnju i dok ugodno ćaskamo s njim, Oljom i sinovima, trojica stasitih sinova, od kojih svaki odmah može igrati u NBA ligi (jedan je student Odsjeka za psihologiju Filozofskoga Univerziteta u Sarajevu, a druga dvojica učenici Katoličkog školskog centra), ne možemo da ne primijetimo upravo tu zornu činjenicu radovanja životu i vjerničkog optimizma koji zrači ne samo iz njega, već čitave ove dične obitelji.
Vjerujemo da je dobro javno ukazati na ovako vrsne i moralne činidbe i postojanje tog lijepog susjednoga lica BiH i da su mnogi naši pojedinci i narodi zapravo dobri i plemeniti.