Uskrs u sjeni iskustva 'bolesnog svijeta'

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Gvardijan Franjevačkoga samostana u Tuzli fra Željko Nikolić uputio je vjernicima uskrsnu poruku, naglasivši da ove godine Uskrs, kao utemeljujući događaj i blagdan cjelokupnog kršćanstva, slave u sjeni iskustva "bolesnog svijeta“, u globalnoj pandemiji koronavirusa koja je iz korijena promijenila ne samo život čovječanstva, nego i način slavljenja ovog godišnjeg spomena na ključne događaje koje opisuje Novi Zavjet, a tiču se usuda Isusa iz Nazareta.

Fra Željko Nikolić podsjeća kako Uskrs kršćani slave kao središnji liturgijski, ali i kao provocirajući lični spomen na Božje sudjelovanje u životu čovjeka, svijeta, kulture, civilizacije, politike, ekonomije, danas zdravlja i bolesti i svega onoga što obilježava naše postojanje i djelovanje u svijetu.

''Savremeno 'oboljelo' društvo, a s njim i kršćani u Bosni i Hercegovini, naglašavaju i slave Uskrs ističući njegovu obrednu ili pak folklornu dimenziju. Ta se dimenzija, potaknuta reklamnom mašinerijom masmedija, iscrpljuje u naglašavanju tradicionalnih običaja vezanih uz Uskrs: okupljanje obitelji, bogat blagdanski sto, bojenje jaja, isticanje konzumerističkih uskrsnih simbola koji više ili manje propagiraju 'tržišnu religiju', a ne Isusovu, odnosno Božju poruku čovjeku i svijetu, a koja se krije u simboličkim događajima Četvrtka, Petka, Subote i samoga Uskrsa'', naglašava fra Željko.

On podvlači kako crkva svojom liturgijom, dakle ozbiljnim obrednim slavljima ovih dana, izriče i naglašava drugu, važniju i ličnu, vjerničku i provokativnu stranu događaja "muke, smrti i uskrsnuća Isusa iz Nazareta“.

''Središnja poruka uskrsnih događanja, oživljena i uprisutnjena danas i ovdje u našoj zemlji i našem gradu, mogla bi se svesti na nekoliko, biblijski i vjernički gledano, provocirajućih izričaja. Najprije, traumatično iskustvo Isusovih učenika i učenica, a koji su poslije tragedije Velikoga Petka izgubili svaku nadu da će 'riječi i djela' njihovog učitelja Isusa promijeniti svijet i odnose u njemu, pretvorilo se u oslobađajući doživljaj njihovog života i njihovog svijeta. Traumatično iskustvo Isusovih učenika i učenica danas, ovdje, u BiH i našemu gradu, potrebno je takvu vjeru, takvog susreta i uvjerenja da je Isus živ i da želi ozdraviti i osloboditi naše živote od svih okova straha i robovanja, pa i straha od COVID19'', poručuje fra Željko Nikolić.

Napominje da je obaveza kršćanina, s iskustvom 'živoga Učitelja', nikad ne prestati vjerovati da se "iz svih nabrojenih okova našega zajedničkoga života može zakoračiti u novi, drukčiji, pravedniji, Isusov i Božji svijet".

Gvardijan Franjevačkoga samostana u Tuzli podvlači da sjećanje na Isusovu, Božju patnju i solidarnost s čovjekom u njegovim patnjama otvara mogućnost stvaranja nove paradigme međusobne solidarnosti u patnji sa svakim čovjekom na svijetu, posebno s onima koji pate i umiru zbog koronavirusa, ali i s patnjom pojedinaca i naroda u našem mikroprostoru, gdje se od patnji i stradanja "mojih“ prave različite redovno nacionalno-religiozno određene ideologije, koje "drugoga“ isključuju iz vida.

''Stvara se 'mitologija vlastitoga stradanja', a iz nje onda i mržnja prema drugome, koji je redovno kod nas u BiH druge nacionalnosti ili drukčije vjerničke orijentacije. Uskrs, koji unutar kršćanskoga razumijevanja označava osmišljavanje patnje, trebao bi barem onima koji vjeruju u Isusa Raspetog i Uskrsnulog razbiti iluzije o nevinosti i čistoći vlastitih kolektivnih mitologija o ispravnosti 'mojih' nasuprot 'izopačenosti i krivnji' drugih. Ova poruka Uskrsa je ključna i može biti ozdravljujuća za reintegraciju i toliko pominjano pomirenje međusobno isključivih i posvađanih etničkih i religijskih zajednica u BiH'', navodi se u uskrsnoj poruci fra Željka Nikolića.