Uskrsni poticaj fra Josipa Vlašića: Spasenje koje Isus donosi uvijek je ponuda

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vazmeno trodnevlje koje prethodni blagdanu Uskrsa za kršćane je najznačajnije vrijeme u liturgijskoj godini u kojem slave otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Ovo je razdoblje zapravo vrhunac čitave liturgijske godine u kojem se kršćani prisjećaju kako je Isus Krist djelo ljudskog otkupljenja i savršene proslave Boga izvršio poglavito svojim vazmenim otajstvom.

Kako tri dana Vazmenog trodnevlja u sebi nose posebno duhovno bogatstva, u ovom se vremenu vjernici na poseban način pripremaju za najveći kršćanski blagdan Uskrs. O značenju Velikog petka, pojmu spasenja, poteškoćama s kojima se vjernici susreću te poruci Uskrsa u razgovoru za Bljesak.info govorio je fra Josip Vlašić, član Hercegovačke franjevačke provincije trenutačno na službi u Franjevačkom samostanu u Pazinu.

U stari franjevački samostan u Pazinu došao je 2016. godine nakon devetogodišnje službe na Širokom Brijegu i u Mostaru. Zajedno sa svojom novom franjevačkom braćom, fra Darkom Tepertom, fra Marinkom Klaićem, a prije toga i s fra Dragom Vujevićem, prihvativši internet i društvene mreže kao našu stvarnost, započeo je proces internetske evangelizacije preko e-duhovnih vježbi. Ovakav je oblik evangelizacije vrlo brzo pronašao plodno tlo među vjernicima i među njima zaživio. 

Fra Josipe, ove ste korizme sa svojom braćom fratrima iz Pazina popularne e-duhovne vježbe vjernicima dodatno približili i pokretanjem mobilne aplikacije. Kakve su reakcije i učinci ostvareni tim potezom? Koliko je vjernika sudjelovalo u ovim duhovnim vježbama?

Fra Josip Vlašić: Tako je! Ušli smo u treću godinu naših e-duhovnih vježbi i s ovom korizmom dogodila se velika promjena jer smo sada dostupni i na mobilnoj aplikaciji. Reakcije su vrlo dobre. Skoro je 20 000 osoba preuzelo aplikaciju na svoj mobitel ili tablet, a oko 18 000 njih se prijavilo na korizmene e-duhovne vježbe. Također, i 6 000 osoba prima e-duhovne vježbe na svoj e-mail, tako da smo kroz ovu korizmu bili u jednom velikom zajedništvu. Osim razmatranja tijekom duhovnih vježbi, među korisnicima aplikacije tzv. Efa riječi je postala pravi hit. Radi se o citatu iz dnevnog (misnog) evanđelja i nekoliko rečenica razmišljanja i poticaja, za čije čitanje je potrebna otprilike jedna minuta. To ljudima bude lijepi poticaj za dnevnu osobnu molitvu. Imamo jako dobre povratne informacije. Dakako, vidimo prostor za razvoj aplikacije i svakako ćemo na tome raditi. Neka bude Bogu na slavu i ljudima na korist!

Danas je Veliki petak, spomendan Isusove muke i smrti. Jesu li vjernici svjesni ovoga dana, odnosno veličine Kristove muke i smrti za otkupljenje čovjeka?

Fra Josip Vlašić: A tko bi znao jesu li svjesni?! Nadam se da jesu. Ljudi vole Veliki Petak. Obredi Muke, osobito čin ljubljenja križa, omiljen je u među našim vjernicima i to govori o jednoj nutarnjoj povezanosti ljudi s otajstvom Isusove muke. Oslobađa spoznaja da je netko umro kako bih ja bio otkupljen. Štoviše, umro je Sin Božji da bi čovjeka oslobodio krivnje. On je vječnome Ocu Adamov dug platio – kako to lijepo pjeva Hvalospjev uskrsnoj svijeći. Svu našu krivicu zbog slabosti vlastitih grijeha on je usmrtio svojom smrću. To nam vraća mir. Opravdan sam! Ne trebam sam sebe otkupljivati, nego tek zahvalna srca trebam prihvatiti plod Njegove smrti. Ne trebam se ubijati raznim okrivljavanjima. Isus je umro da me oslobodi svake krivnje. Njegova krv me čisti i otvara mi put u nebo tj. u zajedništvu s nebeskim Ocem. To on čini u svakoj svetoj misi i u svakoj ispovijedi. Nadam se da su vjernici toga svjesni.

Živimo u vremenu u kojem nam nerijetko izgleda kako se neskriveno propagira ateizam i agnosticizam. Kako u takvom ambijentu govoriti o Isusovom uskrsnuću kojim je pobijeđena smrt? Kako govoriti o pojmu spasenja onima koji ne vjeruju u Boga?

Fra Josip Vlašić: Vrijeme u kojem živimo je takvo kakvo je. Rekao bih da nije ni bolje ni lošije od prijašnjih vremena. Još je sveti Pavao spominjao kako je nekima govor o križu ludost, a kada je na Areopagu u Ateni govorio o uskrsnuću od mrtvih, otvoreno su mu se rugali i nazvali ga čavkom. Pa i Isus je „nastradao“ jer nisu mogli prihvatiti ono što je govorio. Spasenje koje Isus donosi uvijek je ponuda. Možeš ga prihvatiti, a možeš izabrati živjeti bez tog dara. Nema prisile u naviještanju evanđelja, ali ne treba biti ni srama. „Tko može shvatiti, neka shvati!“ – kako bi rekao Isus. Oni koji ne vjeruju možda će nam se rugati i reći kako naša „priča ne drži vodu“. Nek' im bude! Ali mene muči nešto drugo: kada će oni koji vjeruju u Boga početi živjeti iz osobne vjere u uskrsnuće i spasenje, i kako im u tome pomoći?! 

Samim time, ako ovo prethodno uzmemo u obzir, je li danas teško biti vjernik, kršćanin, katolik?

Fra Josip Vlašić: Ne znam. Ovisi kako se uzme. I je, i nije. Što god da čovjek hoće biti na pravi način, to ga „košta“ tj. mora platiti cijenu. Je li teško biti roditelj? Je, ali ima smisla! Je li teško zaraditi svoju mjesečnu plaću i preživjeti do 1. u mjesecu? Je, ali mora se čovjek boriti. Je li teško oprostiti? Je, ali to je put u slobodu. Tako i na pitanje „je li teško biti katolik“ možemo odgovoriti da je to ponekad zahtjevan put i da pred drugima katolik često može izgledati kao „mimosvit“, ali ako to ima smisla – onda je to „cijena“ koju sam spreman platiti. Meni je lijepo vjerovati i lijepo mi je biti katolik. Znam jako puno ljudi kojima je vjera bitan dio života i ti ljudi su sretni, pa i onda kada je život prema njima okrutan. Je li im teško? Je. Jesu li očajni? Nisu. Možda su slomljeni, ali su blagoslovljeni. Bruce H. Lipton na jednom mjestu reče: „Ako želimo poboljšati svoje fizičko i mentalno zdravlje, onda u svoju životnu jednadžbu nanovo moramo uvrstiti Duh.“ Mi katolici smo blagoslovljeni tim Duhom u svojim životnim računicama. Zato je svojevrsna povlastica biti vjernik.

Koja je glavna poruka Uskrsa, a ujedno i tvoja poruka čitateljstvu za ovaj najveći kršćanski blagdan?

Fra Josip Vlašić: Poruka Uskrsa je poruka pobjede života: Isus Krist, nakon muke i smrti, ustao je na novi život. Nije ostao u grobu, nego je ustao kao Pobjednik. Muka i smrt nisu bile kraj njegovog života, kako se na prvi mah činilo. On se rodio na novi život, koji je sada nerazoriv. Prije svoje smrti u jednom svom govoru Isus je rekao: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“ To može biti samo jedan lijepi citat, ali to može biti i snaga za svaku našu muku i za svaku smrt, nadasve za našu vlastitu. Tako Isusovo uskrsnuće postaje nešto što se i mene tiče i što može utjecati na moj život. I moj život je nerazoriv. Moje tijelo je trpljivo, podložno je boli i smrt, ali u meni postoji i život koji je nerazoriv, a to je moj besmrtan duh. Ja sam vječan. Kao i Isus, i ja ću nakon smrti ući u novi život. Po vjeri i svom sjedinjenju s Isusom, mi već sada živimo tu vječnost. Svim vjernicima želim da to iskuse i da od toga žive preobraženim životom. Tada će im sve biti drugačije. To će, u konačnici, promijeniti njihov odnos prema njima samima, prema drugima i prema životu općenito.