Zeljavi četvrtak - Što je Isus jeo na Posljednjoj večeri

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Za Veliki četvrtak vežu se brojni običaji u crkvi, a taj dan se u nekim krajevima naziva i zeleni ili zeljavi četvrtak jer se na trpezi moraju naći blitva, kupus, te drugo, zeleno povrće.

Ovi običaji štuju se jer je Isus na Posljednjoj večeri s apostolima, jeo zeleno povrće, a prema nekim vjerovanjima i zapisima, riječ je o kostrišu, samoniklom bilju ljekovitih svojstava.

Naziv zeljavi četvrtak uobičajen je u Istri, na tom području se na Veliki četvrtak uvijek priprema samo povrće, a isti naziv uvriježen je još uvijek i u Dalmatinskoj zagori, dok se drugdje ovaj dan naziva zeleni četvrtak.

Štovanje katoličkih običaja zadržalo se u Bosni gdje se na Veliki četvrtak kuha ukusno varivo od medvjeđeg luka, divlje biljke koja ima miris po češnjaku, dok se u Srednjoj Bosni priprema i jede kopriva.

Slični običaji štuju se diljem Europe, u Njemačkoj se ovaj dan naziva Gründonnerstag, a pripremaju se razna jela od zelenog povrća, juhe i salate.

Povrće je i inače uvijek dobar izbor za prilog ručku ili večeri, a nerijetko može biti samostalan obrok, ne samo u vegetarijanskoj kuhinji.

Što god izabrali, blitvu, špinat, kupus, kelj, šparoge, možda ljekoviti kostriš ili koprivu, nećete pogriješiti, poštivat ćete drevne običaje, a uživati u zdravom i slasnom obroku.