10 činjenica o Selmi koje možda niste znali

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Legendarna pjesma Bijelog Dugmeta „Selma“ jedna je od onih pjesama koje imaju zanimljivu priču u pozadini. Dijelom ste možda već upoznati, jer ste vidjeli na televiziji simpatičnu bakicu Selmu Borić, kojoj je pjesma u originalu bila posvećena, no priča o pjesmi i Selmi još je dublja i zanimljivija nego ste znali. Zato vam donosimo deset poznatih i manje poznatih činjenica o „Selmi“:

1. Pjesmu je napisao pjesnik, humorist, partizan i boem Vlado Dijak daleke 1949. godine. Pjesma je inspirirana istinitim događajem, Selma Borić, koja je Dijaka upoznala kao šesnaestogodišnjakinja odmah nakon rata, zbilja je išla vlakom na fakultet u Zagreb, a Vlado je, ispostavit će se, bio strašno zaljubljen u nju, no to joj nikad nije smogao snage reći.

2. „Ne naginji se kroz prozor!“ bio je klasičan natpis na putničkim vagonima Jugoslavenskih željeznica, a Vlado Dijak je tu rečenicu iskoristio kao zgodan motiv za ubaciti u pjesmu, a koji ilustrira svu njegovu nemoć da prizna Selmi da je voli. Umjesto da joj sve prizna, on joj na rastanku zapravo bubne glupost - „Ne naginji se kroz prozor!“. Mnogim muškarcima bilo se lako identificirati s glavnim protagonistom pjesme, jer nije malo onih koji su sličnim činom zauvijek propustili ljubav svog života.

3. Otac Selme Borić je Asko Borić, predratni i kratko vrijeme poslijeratni gradonačelnik Zenice, ljekar po zanimanju, čovjek po kojem je u tom gradu ime dobila „najduža, najnaseljenija i najsretnija ulica u Bosni i Hercegovini, a možda i svijetu“. Ako ne vjerujete pitajte pasionirane igrače TV Binga i Lota Lutrije BiH, koji će vam se zakleti da je do sada pola dobitaka završilo u „Aske Borića“

4. Starija sestra Selme Borić, pokojna Nura - Marija, poznata je starijim Mostarcima kao naša dječja doktorica, inače je bila supruga osnivača „Hepoka“, također pokojnog Osmana Pirije.

5. Pjesma „Selma“ objavljivana je u novinama više puta još od šezdesetih godina prošlog stoljeća, a Bijelo Dugme snimilo ju je čak tri puta – prvi put studijska verzija izašla je 1974., na prvom albumu grupe pod nazivom „Kad bi' bio bijelo dugme“, mnogima je bolja i poznatija živa verzija s ploče „Koncert kod Hajdučke česme“ (koja uopće nije snimljena na tom koncertu, kao i niti jedna druga pjesma s tog albuma), dok treću verziju s Alenom Islamovićem na vokalu (album „Mramor, kamen i željezo“) bolje zanemarite.

6. Prvi put je Bregović saznao tko je prava Selma na koncertu Bijelog Dugmeta u Lisinskom 1975., kada je junakinja pjesme prišla iznenađenom Goranu i rekla mu – „Ja sam ta Selma!“. Ova anegdota ostat će zauvijek zabilježena u prvoj biografiji Bijelog Dugmeta „Ništa mudro“, zajedničkom djelu Darka Glavana i Dražena Vrdoljaka.

7. Pjesma se prvotno zvala „Liza“. Naime, u to vrijeme bilo je jako popularno da rock bend ima neku baladu u repertoaru, pa su članovi benda smislili glazbu i pjesmu nazvali „Liza“. Kako nisu imali tekst pjesma je jedno vrijeme bila instrumental. Kasnije je Liza“ postala „Selma“, jer je bilo glupo da se Liza naginje kroz prozor vagona JŽ-a, pogotovo kod benda koji je furao domaće.

8. Činjenica je da su članovi benda bili podijeljeni oko pjesme. Vlado Pravdić, koji je osmislio zvuk orgulja u pjesmi nikada nije bio zadovoljan konačnim proizvodom, jer mu je tekst bio previše banalan za tako ozbiljnu i dramatičnu podlogu, a ni sam Goran Bregović nije skrivao da mu „Selma“ nije među dražim pjesmama Dugmeta. No, Željko Bebek neskriveno je obožavao pjesmu i kada se grupa nakratko opet okupila 2005., prva pjesma koju je stavio na listu bila je upravo „Selma“.

9. „Selma“ je bila prva „ozbiljna“ pjesma Bijelog Dugmeta, koja je privukla i onu publiku koja nije gotivila hard rock i pastirske poskočice, nego je tražila viši glazbeni smisao. Kornelije Kovač, osnivač Korni grupe i vrhunski multiinstrumentalist, općenito je smatrao ispočetka Bijelo Dugme „prevarom koja će brzo ispuhati“, ali im je za ovu pjesmu skidao kapu riječima – „Opa! Ovdje ima i neke melodije!“

10. Vlado Dijak, autor nekoliko knjiga i pjesama dio života proveo je na Golom otoku, kao politički zatvorenik, jer je očito nekome stao na (ideološki) žulj. Preminuo je u Sarajevu 1988. Selma Borić i dalje živi u Zagrebu. Oboje su zaslužili besmrtnost preko jedne rock grupe i jedne pjesme, no malo je poznato da je Vlado Dijak autor još jedne dobro poznate stvari – „Stanica podlugovi“ Zdravka Čolića. Opet slična situacija, opet muškarac i žena i tiha čežnja dok ovaj „čeka za Travnik vezu“.