11 razloga zašto su tridesete bolje od dvadesetih

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Još tri godine dijele me od kraja tridesetih. I nakon svega proživljenog odgovorno tvrdim da su 30-te mrak i da se nikad ne bih vratila u 20-te. I da, uvjerena sam da će mi 40-te biti još bolje. Većina 20-godišnjaka će vjerojatno zakolutati očima i zaključiti da pričam gluposti, a to bih i sama desetljeće prije rekla, no ja sam neopisivo sretna i bolje se osjećam u svojim 30-ima nego desetljeće ranije.

Kada pričam sa svojim prijateljicama i poznanicama iste dobi svi mislimo isto – povratak, i da je moguć, nikada ne bi bio opcija. Okej, ovaj životni period ima i svojih loših strana – pojavljuju se bore, sjede, a i neki dijelovi tijela nepovratno kreću prema jugu.

No, ako na pravilan i zdrav način prihvatite fizičke promjene na svome tijelu i uočite brojne genijalne stvari koje vam ovo životne razdoblje donosi, uživat ćete kao nikada u životu, prenosi Telegram.hr.Meni su tridesete donijele smirenost, samouvjerenost, promijenile su mi životne prioritete, potvrdile i učvrstile prijateljstva, naučila me razumu i prihvaćanju tuđih stavova.

1. Više nisam povodljiva (pogotovo ne za nerealnim frizurama)

U dvadesetima se većina nas još traži što se tiče odijevanja, šminkanja i frizure. Možda tu i nije riječ o potrazi nego o želji za eksperimentiranjem i to je okej. No, često ti eksperimenti u mome slučaju nisu dobro završavali te bih u suzama odlazila kući.

U tridesetima mi se to više ne može dogoditi. Ne postoji ta frizerka koja me može nagovoriti na neku glupost niti se ja više mogu polakomiti za frizurom neke holivudske zvijezde. Sad znam da su njihove fantastične frizure rezultat čete frizera i stilista, koje ja nemam svako jutro u svojoj kupaonici.
Možda sam to saznala na teži način, nakon što sam nebrojeno puta s izrezanom fotografijom Jennifer Aniston ili Halle Berry ulazila u salon, a izbezumljeno izlazila iz njega. Danas su odlasci frizeru relaksirajuće iskustvo.

2. Prihvatila sam i cijenim svoje roditelje

Kao i većina dvadesetogodšnjaka na spomen roditelja bih zakolutala očima jer “stari i stara opet nekaj ‘zmišljaju”. U nekom trenutku u 30-ima oni su ponovno postali mama i tata. Također, u ovoj životnoj dobi kada su neki moji bliski prijatelji izgubili roditelje više nego ikada postala sam svjesna da bi se to moglo dogoditi i meni. I u tom trenutku cijenim svaki trenutak provoden s njima i postala sam više nego ikada svjesna što su sve napravili za mene.

3. Ne reagiram kao luđakinja na stvari koje mi ne odgovaraju

Stvari zbog kojih bih ranije poludjela i posvađala se sa svima oko sebe, iz današnje perspektive čine mi se smiješnima. U dvadesetima sam bila poput tempirane bombe i vrlo lako bih planula kada mi nešto nije odgovaralo.

Danas sam mnogo smirenija i ma koliko mi nešto ne odgovara svjesna sam da je to prolazno i da nema smisla ulaziti u konfliktne situacije zbog trenutačne ljutnje. U dvadesetima sam znala često ishitreno reagirati na nešto što mi ne odgovara, a kasnije bih često žalila zbog svog stava. U tridesetima sam naučila da prvom udahnem, razmislim i tek sljedeći dan smireno objasnim što me muči.

4. Imam manje prijateljica, ali imamo dublju vezu

Kroz godine broj prijatelja se smanjuje i to je prirodno stanje. U ovoj životnoj dobi već sam naučila tko su mi pravi prijatelji i pred njima nema glumljenja jer se znamo u dušu. Možda se ne vidimo često koliko bismo htjeli, možda se i ne čujemo koliko bismo voljeli no znamo da smo uvijek tu jedna za drugu. Preživjele smo svašta, od mladenačkih nesretnih ljubav, ludih izlazaka, školskih i studentskih problema pa sve do velih stvari – trudnoća, razvoda, prekida, gubitaka djece i gubitaka posla.
To jedno desetljeće prepuno emocija i lijepih i teških događanja nevjerojatno je obogatilo naš odnos i učinilo ga posebnim. Neću ni zamišljati koliko će nas povezati godine koje slijede.

5. Imam dovoljno samopouzdanja da me nije briga za tuđa mišljenja

U dvadesetima sam se zamarala mišljenjem drugih. U tridesetima sam shvatila da nije važno što se govori nego tko govori. Mogu poslušati mišljenje drugih ljudi, pa i radim takav posao koji je poprilično izložen javnosti, no to ne znači ću usvojiti svačije mišljenje.

Nedavno sam se za jedan novinarski tekst na tjedan dana odrekla šminke i fotkala se takva. Iskreno, sa 20 godina za to ne bih imala dovoljno samopozdanja. U tridesetima prihvatite sebe, svjesni ste svojih prednosti i mana. I ne sramite ih se pokazat i to je super.

6. Naučila sam da mi novac ne donosi sreću

S godinama sam shvatila da je novac samo nužno zlo. Naravno da znam da novac donosi sigurnost, rješava osnovne životne probleme i u slučaju bolesti može biti jako važan, jer oboljeloj osobi može osigurati bolju njegu i lijekove.

No, kad malo bolje razmislim, najtužnija u životu sam bila kada sam imala najviše novca, a najsretnija kada sam bila blizu bankrota. I dok sam u dvadesetima vjerovala da je bitno samo odlično zarađivati sada krajem tridesetih znam da je novac bitan kako bih sebi i djeci omogućila pristojan život, no znam da mi on ne donosi sreću.

7. Više nisam usmjerena samo na sebe

U tridesetima sam rodila dvoje djece. I prestala biti sebična i usmjerena samo na sebe. Poštujem sve parove i ljude koje ne žele, ne mogu ili ne razmišljaju od djeci i cijenim pravo svake osobe da donese odluku hoće li imati djecu ili ne.

No, smatram da tek u trenutku kada osoba postane roditelj prestane biti sebična i fokusirana samo na sebe. Meni su ta dvojica klipana izokrenula život. Iako sam sto posto bila pripremljena na njihov dolazak, tek nakon što su oni stigli promijenili su mi se životni prioriteti. Od tog trenutka pa do kraja života oni su mi najvažniji, a ja sam tek na drugom mjestu.

8. Dubinski poštujem i cijenim različitosti

S vremenom sam naučila cijeniti različitosti u bilo kojem obliku one dolazile i slagala se s njima ili ne. To sam naučila s godinama. I dok sam sa 20 strastveno branila svoje političke i životne stavove pred onima koji drugačije misle te vrlo jasno izražavala da se ne slažem s njima, danas u tridesetima smatram da je to bilo poprilično nezrelo.

9. Volim savjete ljudi starijih od mene

Sjećam se kada sam kao 20-godišnjakinja počela raditi u dnevnoj redakciji jednih novina. Bila sam uvjerena da sam popila svu pamet svijeta, kao i većina 20-godišnjakinja. Naravno, dogodilo se otriježnjenje i iz današnje perspektive jedino zbog čega žalim je što još više nisam slušala i učila od kolega starijih od sebe.

Za mnoge od njih mislila da su stari prdonje, neka prime isprike zbog toga. Sreća je da sam to na vrijeme shvatila, ali vjerujem da to poštivanje starijih generacija dolazi s godinama.

10. Znam da nisam uvijek u pravu

I dok sam se u dvadesetima energično svađala s tadašnjim dečkom, danas suprugom te ni sekunde nisam odmicala od svojih stavova, s godinama sam naučila da je neke stvari bolje prešutjeti. I da možda, ali samo možda, nisam uvijek u pravu.

11. Volim provoditi vrijeme sama sa sobom

Nekad sam stalno imala potrebu biti u društvu, danas uživam u trenucima koje provodim sama sa sobom. Istina, takvi trenuci su rijetki no u njima posebno uživam. I dok sa 20 to nisam mogla, u tridesetima volim sama sjesti na kavu, pogledati film ili otići u šoping.