Pogađate li koje su?
5 stvari za koje se inteligentni ljudi nikad ne vežu, prema psihologiji
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Kao ljudi, mi ili obožavamo pametne ljude ili želimo da nas drugi smatraju takvima, prenosi Hack Spirit. Ali što zapravo znači biti inteligentan?
Uobičajena ideja o tome je sposobnost rješavanja složenih matematičkih problema, akademsko znanje, dekodiranje najsloženijih dijelova literature - u osnovi to znači biti pametan u knjigama. Ali inteligencija je nešto više od ovoga.
Inteligentni ljudi nisu vezani za stvari koje su jednostavne. Ovo nije samo moje mišljenje - podupire ga sama psihologija! Prema psihologiji, inteligentni ljudi izbjegavaju vezivanje za određene stvari koje ih mogu sputavati ili negativno utjecati na njihovu dobrobit.
Raspravljajmo o njima u nastavku.
1. Obrazovanje
Za vas marljive ljude ovo bi moglo zvučati iznenađujuće - čak i smiješno - ali saslušajte me. Inteligentni ljudi briljiraju u akademskom obrazovanju, ali rijetko su mu privrženi.
Zašto? Jer privrženost = biti previše emocionalno uključen. A inteligentni ljudi znaju da ako emocije preuzmu kontrolu nad njima, to ih nikada neće dovesti do dobrog rezultata. Prema ovom istraživanju iz 2023. koju su proveli Giudice i Haltigan, odrasli s "zaokupljenim stanjima uma" zapravo su manje inteligentni.
Ako osjećate da se možda previše vežete za obrazovanje, možda je vrijeme da se odmaknete i odahnete. Kao student poput Hermione Granger, to je nešto s čime sam se borio.
Ali vjerujte mi, lakše ćete postići svoje ciljeve ako ne razmišljate toliko o konkurenciji i pritisku da budete dobri.
Pročitajte još
2. Materijalne stvari
Kad sam bila mlađa, voljela sam sebe smatrati materijalnom djevojkom u materijalnom svijetu. Moj idol je bila Elle Woods iz Legally Blonde—htjela sam biti baš poput nje! Lijepa, prekrivena ružičastim, ali iznad svega, vrlo inteligentna.
Ali kao i sama Elle, kasnije sam otkrila da u životu postoji više od mode i materijalnih stvari. Naravno, i dalje se volim oblačiti u ružičasto i nositi visoke potpetice, ali pronašla sam i druge, dublje stvari u životu zbog kojih mogu biti sretna.
Inteligentni ljudi ne pridaju previše važnosti materijalnim dobrima. Kad dođete do te neke razine inteligencije, sazrijevate i emocionalno. Ovo istraživanje Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Hrvatskoj, zapravo pokazuje da kada ste emocionalno inteligentniji, manje ste skloni kompulzivnoj kupnji.
Osobno, iako još uvijek uživam u udobnosti i pogodnostima koje dolaze s materijalnim bogatstvom, koliko god mogu, pokušavam im ne pridavati preveliku vrijednost. Zašto to činiti? Nije li u kapitalističkom društvu materijalno bogatstvo naš najbolji izvor zadovoljstva?
Pa, ne baš. Kao ljudi, zapravo nam nije suđeno gomilati hrpe i hrpe novca i materijalnih dobara. Kad naša sreća ovisi isključivo o tome, životi nam završavaju jadno.
Biti preplavljen zlatom i dijamantima, san je koji mnogi sigurno ne mogu ostvariti, ali što je sve to kad nemate prijatelje i obitelj – stvari koje su vam uistinu važne – u vašem životu?
3. Potreba za odobravanjem
Kad imate nisko samopouzdanje, koliko god bili pametni, teško je prevladati potrebu za odobravanjem. Budući da sami ne vidite svoje dobre osobine, jedini način na koji možete povjerovati je kada to drugi vide u vama.
Ali ovako se ne može živjeti i pametni ljudi to znaju.
"Problem nastaje kada samopotvrđivanje nije moguće ili se ne cijeni. Drugim riječima, ako pojedinac stavi mišljenje, odobravanje ili priznanje nekog drugog ispred vlastitih osjećaja, trebat će mu stalno potvrđivanje te vanjske, tuđe osobe," kaže Sherry Lagaba, LCSW, u svom članku Stop Seeking Validacija od drugih u psihologiji danas.
Kao što vidite, to je začarani krug koji može biti jako teško prekinuti. Kao droga, što je više uzimate, to vam je potrebnija. No, inteligentni ljudi su nadvladali potrebu za odobravanjem. Znam, jer sam i sam bio tamo.
Nije lako. Ali uz pomoć svojih prijatelja, svog terapeuta i vlastite volje da budem bolja osoba - ne samo za druge, već i za sebe - uspio sam prestati tražiti potvrdu od drugih ljudi. Čak i ako je u prošlosti bilo pogrešno traženje takve beskrajne potvrde, više se ne grizem zbog toga, jer sada znam bolje.
4. Pogreške iz prošlosti
Teško je ne biti opterećen greškama iz prošlosti. Kad ste u prošlosti povrijedili ljude, čak i ako vam to nije bila namjera, teško je ne otići u krevet razmišljajući o milijunima stvari koje ste mogli učiniti drugačije, da ne počinite tako veliku pogrešku.
U ovom članku Američke psihološke udruge, Robert Leahy, PhD, govori o žaljenju:
"Rekao bih da je [žaljenje] sveprisutna emocija. To je često emocija o kojoj ljudi razmišljaju, emocija koja ponekad može trajati desetljećima. Mislim, razgovarao sam s ljudima u 90-ima koji žale zbog odluka koje su donijeli u 20-ima."
Zamisli to. Držite se kajanja desetljećima. To je jako dugo, zar ne? Bavljenje prošlošću neće promijeniti sadašnjost. Jedina stvar koju možete učiniti, kada ste pogriješili, jest učiti iz nje. A biti inteligentan znači biti svjestan da to ne možeš ispraviti sve dok to ne prihvatiš.
Pročitajte još
5. Ego
Moj otac je čovjek s velikim egom. Svaki put kad bi se on i moja majka posvađali, on se nikad nije ispričavao. Čak sam ga jednom čuo kako govori: "Ja sam otac u ovoj kući. Mogu raditi što god želim!"
Ovo je bilo jako dramatično za čovjeka za kojeg se predstavljao, da budem iskren. U svakom slučaju, tijekom odrastanja naučio sam da biti istinski inteligentan znači biti ponizan - te da se treba odreći ponosa.
I ne govorim o dobroj vrsti ponosa. U psihologiji postoje dvije vrste ponosa. Autentičan i ohol.
Autentični ponos je dobra vrsta. Onaj koji osjećate kad nešto postignete, kao što je dobivanje promaknuća na poslu za koje ste radili mjesecima.
S druge strane, oholost je loša vrsta ponosa. Psihologija ljudskih emocija definira oholi ponos na sljedeći način:
Arogantni ponos javlja se kad doživljavamo ponos zbog izazivanja događaja koje nismo postigli. Tijekom oholog ponosa doživljavamo prenapuhani osjećaj samopoštovanja jer možda nismo nešto postigli, ali ga još uvijek osjećamo.
Ova vrsta ponosa je nešto što istinski inteligentni ljudi ne posjeduju. Jer kad ste uistinu inteligentni, dovoljno ste pametni da znate da niste ništa bolji od drugih ljudi.
Ne dopustite da vam oholost pomuti rasuđivanje jer vas to može samo razljutiti ili učiniti agresivnim. Umjesto toga, razmišljajte hladnom glavom, osjećajući ponos samo za stvari za koje ste se namučili ili one na koje ste dugo čekali.
