92 posto kaže – bilo je bolje nekad!?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nedavno je portal mojevrijeme.hr predstavio rezultate istraživanja među 1700 građana Hrvatske i BiH oko toga je li se bolje živjelo nekad, u Jugoslaviji. I dok su se mediji u Hrvatskoj nakon istraživanja opet podijelili na dva tabora, svaki dajući argumente za i protiv,  u Bosni i Hercegovini je istraživanje prošlo nešto mirnije. Zanimljivo, jer upravo su anketirani iz Bosne i Hercegovine bili još uvjereniji od onih iz Hrvatske da se nekad živjelo – puno bolje!

Prvo, da još jednom raščlanimo samo istraživanje – u Hrvatskoj je na anketu odgovaralo 1097 ljudi starijih od 45 godina, a u Bosni i Hercegovini njih 617. Brat bratu, nije to neki reprezentativan uzorak. No, kao što znamo, danas je i jedan glas sasvim dovoljan da zametne medijsku kavgu.

Socijalne stvari su bile puno bolje?

Rezultati ankete, ma koliko ona nije masovna, u Hrvatskoj i BiH su poprilično slični. Sve ono što je kroz medije u Hrvatskoj prošlo u zadnje vrijeme vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu – ako je vjerovati u ono što misli 617 starijih od 45 godina – u vrijeme SFRJ bilo je dobro jer je bila velika sigurnost posla (86% ispitanih je potvrdilo), jer je javno zdravstvo bilo bolje (83%), a veliki broj ispitanih kune se da je ekonomska sigurnost bila puno veća nego danas (82 posto).

Također, više od 80 posto ispitanih ističe da je nekad bilo bolje u pogledu njegovanja prijateljstava, uvažavanja starijih, opće društvene solidarnosti i da je bilo bolje za njegovanje obitelji i njegovanja odnosa unutar nje.

Veći dio ispitanih u Bosni i Hercegovini smatra da je bilo više društvene ravnopravnosti nego danas (71 posto ispitanih), a čak 63 posto ispitanih tvrdi da je nekad bilo više ljudskih prava nego danas. Ono što je bilo očekivano je da će 85 posto anketiranih reći da je sustsv obrazovanja nekad bio bolji.

Korupcija bila manja ili uopće nije postojala?

Ako zanemarimo relativno mali uzorak ankete, zbilja je bilo očekivano da će ona pokazati gore navedeno  – ljudi koji pamte to razdoblje imaju dojam da je nekad javno i opće bilo bolje uređeno, da je bilo manje korupcije (67 posto anketiranih smatra de je korupcije bilo manje nego danas, a svaki četvrti smatra da je uopće nije bilo!) te da je sustav funkcionirao ozbiljnije i bolje. Čini se da su mnogi spremni oprostiti mnogo toga onom bivšem sustavu, a dobar dio toga i zaboraviti, tako da ne čude anketni rezultati po kojima 73 posto anketiranih smatra da nekada nije trebala veza za posao, a čak 93 posto anketiranih u BiH misli da je danas radno okruženja skupa s radničkim pravima puno gore nego nekada.

Vjerujemo da je za prilično dobar rezultat koji je u anketi postigao stari sustav u dobra doba krivac i aktualni sustav u kojem su domaće specifičnosti i svi jadi tranzicije susreli  globalne probleme. Liberalni kapitalizam koji danas vlada svijetom je društvo mogućnosti, ali stalne utrke, gdje onaj koji posustaje gubi utrku, a onaj koji zna kuda i kako, na kraju uspijeva. Čini se da je većini anketiranih stari sustav, koji je ponegdje bio trom, a ponegdje hermetički zatvoren za vanjske utjecaje, bio više po mjeri našeg čovjeka. Sigurnost ostanka na poslu, briga nekog drugog za tvoje dobro i socijalna zaštita koja garantira mirniji san su jaki argumenti koji i danas kod mnogih bude nostalgiju za tim vremenima.

Mi smo Titovi, Tito je naš!

Ako je vjerovati anketiranima, njih 92 posto je spremno reći kako nam je nekad bilo bolje, a tek 6 posto smatra da ne bi voljeli da se takvo doba vrati! Velika većina anketiranih u BiH smatra da je život s Titom u jednopartijskom sistemu bio dobar, a da je sam Broz pozitivna osoba smatra 65 posto anketiranih! Tek 3 posto smatraju da je bio diktator!

Čini se da je većina anketiranih spremna založiti današnju demokraciju za nekadašnju diktaturu jednopartijskog sistema, samo da im se vrati sigurnost posla i bezbrižnost malog šarafa u velikom sustavu. Pri tom njih 53 posto kažu da su i onda bili vjernici, a čak 63 posto tvrdi da su i u ono doba išli u crkvu ili džamiju. Bez problema. Među njima ima dosta razočaranih, koji su u međuvremenu, u novom sustavu, prestali ići u bogomolje.

Tako otprilike kaže anketa. Anketa koju možemo gledati dvojako – kao upozorenje današnjem sustavu što treba popraviti da bi se svidio većini i kao nostalgiju jednog dijela populacije za vremenom kada se život činio lakšim. Je li on doista bio lakši i je li bio bolji? Rekli smo, anketa je provedena na relativno malom uzorku i na način koji bi se mogao nazvati dragovoljnim iskazivanjem mišljenja (čak i iz inata). No, i kao takvu možemo je uzeti kao smjernicu koja nam na nešto ukazuje. A ukazuje nam da su anketirani spremni oprostiti i  zaboraviti čak i ono što se prije 25 godina smatralo grijehom bivšeg sustava i zbog čega su, uostalom, možda i ti danas anketirani pohrlili mijenjati ga. Spremni su nostalgično gledati na nestašice, redove i radne akcije (neplaćene!), samo da bi dobili natrag sigurnost koji je garantirao čvrsti sustav u kojem si mogao biti bezbrižan (naravno, ako si bio dio sustava i ako nisi bio protiv njega). Jer, ne zaboravimo, ako je nekome od nas bilo dobro, ne znači da nije postojao netko kome nije bilo ni blizu tako dobro kao nama.

Štafeta mladosti i feta gadosti

Zapravo, dosta anketiranih romantično gleda na to vrijeme i dijelom zbog toga jer su bili mlađi i kao takvi preuzimali manje ofgovornosti u životu i za sebe i za druge. A dijelom i zbog toga jer današnje društvo, ne samo kod nas, nego i u svijetu, društvo je s previše informacija, naizgled s previše zebnje, previše nesigurnosti i previše neizvjesnosti. I samim tim nameće previše odgovornosti, premalo sna i premalo mira. Da bismo razdvojili potrebno od nepotrebnog, emociju od razuma, činjenicu od nejasnog sjećanja, neki dan  smo vam donijeli razgovor s Igorom Dudom o tim vremenima.

Možda je ključno pitanje, koje nije postojalo u anketi – bi li se i danas radije  bezbrižno igrali čitav dan u pijesku ili bi radije čitav dan trčali za novcem koji vam stalno uzmiče? Tu se krije i dio odgovora na pitanje je li nam nekad stvarno bilo bolje. Realno, postoje neki segmenti života koji su danas zanemareni ili potpuno zapostavljeni , postoje neki koji nam danas omogućuju ono što nekad nismo mogli – ali ne zaboravimo – odgovornost je uvijek na nama samima! Uostalom, danas je demokratski sustav, pa ako nešto nije ljudima po volji, postoji demokratski način da se to promijeni.  Ili nam je šutnja bila glavna osobina i nekad i sad?