In Memoriam Anel Merzić Merza
Imati takvog frenda, to se zove sreća
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Subota, 14.8.2021. godine. Dan kada smo svi na trenutak prestali disati. I dan nakon kojeg nitko od nas do kraja naših života neće udahnuti dovoljno duboko, do kraja, punim plućima. Ne zato što nam je otišao sin, brat i prijatelj, nego zato što se ugasio dio svakoga od nas, zauvijek.
Ljudi su sebična bića. Najjači poriv u nama je da vam sada pričamo kako se mi osjećamo, što smo mi propustili s njim i što sve nećemo skupa doživjeti. Ali nije riječ o nama, nikad i nije bilo.
Riječ je o njemu. Anel Merzić Merza, mostarski gigant! Čovjek od kojeg nisi imao težine. Čovjek kojeg je bilo dovoljno sresti samo jednom i da zauvijek zapamtiš tko je. Istinsko dijete Hercegovine, odrastao na raštici, okupan u vodama Bune i Neretve, vragolastog pogleda, osmijeha koji nije skidao s lica, energije koja je rušila sve brane.
Čovjek koji je volio život i koji ga je živio najjače od svih, bez obzira je li u džepu imao 10 ili 50 KM. Sve je trebalo biti drugačije i trebalo je biti puno duže. Imali smo planove, koji možda nisu nikada na glas izgovoreni, ali su u našim glavama itekako osmišljeni. Sada nam samo ostaje da se sjećamo. Ali vjerujte, iako je trajalo kratko, nitko nije imao sadržajnijih 414 mjeseci!
Kava u Pužu, Nextu il' na bulevaru, a prije toga jedna rana u Orangeu. Dok se mi svi razbudimo on i njegov Mostar već žive. Jer nema se vremena, a oni su to očito znali i uživali zajedno od ranog jutra. Krstario si gradom kao istinski gospodar i pozdravljao, a oni se svi odreda trudili da pozdrave tebe. Nema komada mostarskog tla koje tvoja brza stopala nisu dotakla, trošio si đonove od Starog Mosta do Raštana, nabijao kilometražu i prije smart satova! Majica kratkih rukava, prsluk ako puše bura. Kratke čarape, jer drugačije ne postoje! Čak i kada si u platnenim tenama dolazio u Sarajevo. Čak i kada si gazio kroz snjegove Jahorine! Cigara, piva ili gemišt. Remija, tavle ili pokera. U servisu, u prostoru. Svaki petak, svaki ponedjeljak. Ama svaki dan! Jedini kojem nikada nije rečeno "bilo", a njega je bilo u svakoj Viber i WhatsApp grupi. Jedini koji je imao 8 raja i jedini koji bi stigao i 15 raja!
"Šta ste kontali, mogli smo nešto izroštiljat'!?" "Aj mogli smo", a on već vadi žicu iz gepeka. Jedna ruka u džepu, u drugoj viljuška, scena koja će nam zauvijek biti pred očima! Superdry ruksak s drvenom daskom, nožem i staklenom čašom za gemišt – oprema za preživljavanje. Svaki štek je bio njegov, imali smo čast što ih je dijelio s nama!
A navečer sve po redu! Nema kafane koju ne bi stigao obići. A ženska populacija je itekako bila zahvalna na toj posvećenosti. Kažu da na odbijanje nije navikao. Međutim, telefon je čuvao otiskom prsta, zjenicom oka uz još tri dodatne šifre, tako da to ne možemo ni potvrditi ni opovrgnuti.
Hvala ti za sve. Hvala ti što si nas svaki dan učio kako uživati u životu. Ostavio si nam nasljeđe koji će biti teško zadovoljiti, ali ti obećavamo da ćemo se svojski potruditi!
Već dva dana sjedimo i pričamo o tebi. Smijemo se i plačemo naizmjenično. Prijatelji iz Mostara, prijatelji iz Sarajeva, prijatelji iz Neuma, prijatelji iz Zagreba, prijatelji iz Splita, prijatelji iz Irske, prijatelji iz New Yorka. I da sjedimo još dva života ne bi bilo dovoljno vremena da sve ispričamo. I na tome ti hvala!
"Ljudi, šta ćemo, kako ćemo, gdje ćemo...."
Pokop Anela Merzića održat će se u ponedjeljak, 16. kolovoza u 18 sati na gradskom groblju Sutina.