Romano Vlaho: Od probe u Bundesligašu i reprezentacije BiH do mikrofona i pjesme

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Grad na Neretvi je oduvijek glasio za veliki rasadnik nogometnih talenata, a junak dana, Romano Vlaho, bio je upravo to.

Veliki nogometni talenat kojem se predviđala sjajna nogometna karijera, no život, onakav kakav jeste, za Romana je namijenio drugu sudbinu i drugi poziv koji nema baš previše dodirnih točaka s nogometom.

Danas 25-godišnji Vlaho je nosio dresove omladinskih reprezentacija naše zemlje, bio na probi u jednom Bundesligašu i milimetri su ga dijelili od potpisa za taj klub, no Romano danas, nekoliko godina poslije, za život namjerava zarađivati - pjevanjem.

A ako je suditi po onome što ovaj mladić prezentira za mikrofonom, ne bi bila nikakva senzacija da se realizira u tom svijetu jer pjeva - odlično!

Cover pjesme 'Ova pjesma moj je oproštaj (Nema više druga mog)' posvetio je svom prijatelju Krešimiru Bandiću Keti koji je preminuo u ožujku 2019. godine.

Da stvar bude još emotivnija, Ćone, kako ga zovu svi koji ga poznaju, je zabio odlučujući pogodak za ekipu 'Krešimir Keta Bandić' i tako svoju ekipu odveo u finale Božićnog turnira u futsalu u Mostaru.

"Sve što sam prolazio u tim mladim danima, prolazio je i pokojni Keta. Bili smo susjedi, skupa smo išli na treninge, družili se, bili smo zaista pravi prijatelji. Taj momak je bio od sviju nas najveći profesionalac i puno prije je sazrio nego drugi igrači iz generacije uključujući i mene. Njegova tragična smrt za mene je i dan danas nešto što nisam prihvatio i nešto što je ostavilo jako velik ožiljak u meni. Bili smo poput braće, njegov odlazak u meni je ostavio ogromnu prazninu koja se nikada neće popuniti", kazao je ranije Vlaho.

Stvarno neobičan, ali doduše, obzirom na oca, pomalo i očekivan put za mladog Romana Vlahu. Nekada nadareno i sjajno desno krilo omladinskih kategorija Zrinjskog i reprezentacija Bosne i Hercegovine, te nesuđeni nogometaš Hoffenheima, najbolji malonogometni igrač Hercegovine za 2018. godinu i virtuoz na malonogometnom terenu, najbolje se snalazi s mikrofonom u ruci, a glazbene note upija bolje nego je to radio s trenerovim zahtjevima.