Adieu – Pjesma o odlasku, ljudima i miru

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Jedan od najoriginalnijih bendova danas u Bosni i Hercegovini je bihaćka grupa “Jall Aux Yeux”. Njihova glazba je mješavina raznih žanrova obogaćena neobičnim instrumentima poput mandoline, saksofona i trube, a najzanimljivije u vezi s ovim bendom je to što pjevaju na francuskom.

Ove godine su izdali svoj prvi album nazvan “Salutations du fond de monde” što znači “Pozdrav s kraja svijeta”, a njihova nova pjesma je dobrim dijelom inspiraciju našla u migrantskoj krizi koja je pogodila BiH i naročito njihov grad Bihać.

Osnivač grupe “Jall Aux Yeux” Jure Petrović kaže kako je pjesma “Adieu” svoju glazbenu podlogu dobila još u travnju 2017., ali da je “ono nešto” što je nedostajalo za njeno kompletiranje došlo s migrantskom krizom ove godine.

Petrović pojašnjava da refren pjesme ima pomalo istočnjački prizvuk, zbog čega su članovi benda došli na ideju da im u pjesmi gostuju migranti iz zemalja Magreba.

Osim migranata, svoj doprinos nastanku pjesme dali su Mirzah Piralić, Bišćanin koji je odrastao u Francuskoj te Saša Antić iz TBF-a.

Piralić kaže kako je migrantsko iskustvo prošao još kao dijete kada je njegov otac dobio posao kao profesor srpsko-hrvatskog jezika u jugoslovenskoj dopunskoj školi u Toulonu, zbog čega je cijela obitelj preselila u Francusku.

“Od malih nogu sam nekako stalni stranac. U Francuskoj sam uvijek ‘le Bosniaque’, a kada dođem u svoj rodni Bihać nadimak mi je ‘Francuz’. Prema tome, ova tema i ovaj bend su mi nekako prirodne stvari”, kaže Mirzah Piralić koji je otpjevao početne strofe pjesme.

Stihove pjesme “Adieu” je napisao francuski pjesnik Alfred De Musset.

Objavljena je prije skoro sto sedamdeset godina i govori o prekidu ljubavne veze i rastanku od voljene osobe. Nostalgični sentiment stihova je poprimio sasvim novu dimenziju u vrijeme koje nam obilježavaju migracije, ne samo azijskih i afričkih migranata nego i mladih ljudi iz BiH koji se sve više odlučuju reći “Adieu” ili “Zbogom” našim krajevima.

To je osjetio i Saša Antić koji je prihvatio suradnju i ne znajući u kojem će pravcu pjesma i spot na kraju otići. Nakon što su snimili interpretaciju Mussetovih stihova Mirzaha Piralića, članovi benda su u Split poslali demo-verziju na koju se Antić nadovezao rap-dionicom koja nije imala veze s originalnom ljubavnom temom pjesme nego je donijela žestoku emociju ljudske potrebe za mirom i boljim životom.

“Evo, ja sam nešto napisao, nisam siguran hoće li vam leći, ali sam s obzirom na čitavu situaciju oko migranata i pogotovo zbog paranoje koja se počela širiti odlučio okrenuti na tu stranu i dati ljudski glas jednom od njih”, stajalo je u e-mailu kojeg je Antić uputio članovima benda.

Jure Petrović kaže kako je s ovim e-mailom Antić pogodio srž onoga što su htjeli postići i dodao novu dimenziju pjesmi u kojoj se može pronaći svako s ovih prostora tko je svjedočio ratu, patnjama i poslijeratnoj borbi za egzistenciju i život dostojan čovjeka.

“Pa čovječe nisam ja tamo neki tat, ko da ću ne daj Bože krast il djecu klat, pa nisam ja zvijer, od zvijeri bježim da preživim i samo tražim mir”, napisao je Antić i ne znajući da će u spotu biti korišteni autentični snimci migranata iz Bihaća i Velike Kladuše.

“Iako mu nismo spominjali tematiku spota koji je uglavnom sastavljen od snimaka migranata koje nam je ustupio naš prijatelj Džemal Ćatić, Saša je odlučio dati ljudski glas jednom od njih. Ideja spota je i prije Sašinog teksta bila da zabilježimo jedan povijesni trenutak u kojem se našao naš grad iz potpuno neutralne pozicije promatrača”, rekao je Petrović.

Osim snimaka nastalih u migrantskim kampovima u bihaćkim Borićima, Trnovima kod Velike Kladuše i na graničnom prijelazu Maljevac, u spotu su i snimci migranata koji u opuštenoj atmosferi pjevaju sa članovima benda.

Pjesma je snimljena u bihaćkom studiju Amadeus, montažu spota je uradio Elvir Hadžić, a premijeru će doživjeti u petak u podne.