Bebe bez tate - i bez mame

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Neželjenih trudnoća je uvijek bilo i one ponekad završavaju tragično i za majku i za dijete. Zato u Njemačkoj odnedavno postoji mogućnost anonimnog poroda, pri kojem majka ne mora odati svoj identitet.

Nazovimo tu mladu ženu Anna. U neko doba je morala početi nositi steznik i kod kuće izmišljati priče, zašto je u zadnje vrijeme tako "debela". Neželjena trudnoća je u nekim obiteljima nekad davno bila sramota koju se jednostavno ne može opravdati. U Anninoj obitelji to doba traje i danas. Nije bilo načina da ikome kaže da je trudna, nije bila sigurna ni za svoj život kad bi se to saznalo.

Takve priče su u prošlosti i prečesto završavale tragično. Ako više ni pobačaj nije moguć, izlaz je često još užasniji: čedomorstvo. Uz sudjelovanje crkve, u Njemačkoj je od svibnja 2014. omogućeno tzv. "tajno rođenje". Ono majkama u takvim nemogućim socijalnim situacijama omogućuje da ipak rode dijete koje nose i to uz punu liječničku pomoć. Ali ne moraju otkriti svoje ime i prezime.

Naravno, takve majke trebaju pomoć i mogu je naći u crkvenim savjetovalištima. Manuela Sieg, upravnica evangeličkog savjetovališta dijakonije Ruhr u Bochumu bila je među prvima koja je stekla iskustva s takvim "tajnim rođenjima". Novi zakon potpuno štiti i osobe koje pomažu takvim majkama tako da niti pod prisegom nisu obavezne otkriti identitet majki.

"Kako mi ne možete reći ime, pa ja sam liječnik!"

Već prve godine važenja tog zakona, u 2014. je u Njemačkoj rođeno 95 beba na takav način. 56-godišnja psihologinja iz crkvenog savjetovališta nam kaže kako se tu još mnogo toga mora popraviti da bi takvo rođenje doista ostalo tajna: "Sama ideja koja stoji iza takvog tajnog rođenja se zapravo teško može ostvariti." Jer problem leži već u sitnicama i navikama kada je riječ o nekoj trudnoći: od trudnice se očekuje da svima ostavi svoj broj telefona, kod liječnika, čak i u apoteci. S druge strane, liječnici i medicinsko osoblje nisu dovoljno informirani o tom zakonu i jednostavno ne mogu shvatiti da tajnost identiteta majke vrijedi i za njih.

Makar je zakon dobar, u svakodnevnici jedne trudnice ostaje još gomila problema koje još treba riješiti.

Anna je bila prva trudnica koja je pronašla put do Manuele Sieg. Samo nekoliko tjedana prije rođenja je u jednom autobusu je pročitala oglas o savjetovalištu i mogućnosti tajnog rođenja. Odmah je nazvala telefonski broj koji je bio oglašen.

Lisa, također majka kojoj smo promijenili ime, se obratila savjetovalištu doslovce u posljednji trenutak: već je ležala u rodilištu kado je pozvala psihologinju u pomoć. Prije toga je jedna rodilja primjetila kako "nešto nije u redu" jer je trudnica uporno odbijala reći svoje ime i prezime. "Pozvala me i morala sam sve srediti s trudnicom već u operacijskoj sali", kaže nam Sieg.

Mnogo razloga, uvijek ista nevolja

Ideja takvog rođenja gdje će se i nepoznatoj majci pružiti liječnička pomoć je dobra. Jer čedomorstvo je još uvijek daleko najčešći oblik ubojstva ako je počinitelj žena, makar čak ni to ne mora biti uvijek nakana: "Događa se i da se trudnica porodi na nekakvom javnom nužniku i onda dijete umre zbog nedostatka liječničke skrbi", kaže nam psihologinja. Ponekad bude još gore: i majka umre od krvarenja nakon takvog poroda.

Konzervativna obitelj gdje je "nemoguće" da kćerka ostane trudna je samo jedan od razloga zašto se neka trudnica odluči na tajni porod. To može biti i dijete začeto silovanjem, ponekad su to i udane žene gdje dijete jednostavno ne može biti i dijete njenog supruga. Ponekad se žene odlučuju na taj čin već i zbog financijskih razloga i uvjerene su da će njihovoj bebi biti bolje ako ih netko odmah usvoji.

"Važno je da shvatite nevolju tih žena i da ih prihvatite s poštovanjem", kaže nam upravnica evangeličkog savjetovališta. "Takva sudbina je uvijek potresna", kaže i objašnjava kako je onda njen posao da sve pripremi za takav tajni porod. To je mnogo posla: treba organizirati termine kod liječnika, ali i uvijek imati spremnu drugu mogućnost: "U jednom slučaju smo čak morali promijeniti bolnicu gdje će beba biti rođena."

I boravak u bolnici je problem: "Ako žena mora iz liječničkih razloga duže ostati u bolnici, onda je ne možete tek tako smjestiti na odjel rodilišta u sobu pored drugih novih majki", kaže nam Sieg. Jer prije ili kasnije će netko iz sobe postaviti, u tom slučaju veoma neugodno pitanje; a gdje je vaše dijete?

Već neko vrijeme postoje 'babyklappe', mjesta gdje se anonimno može ostaviti novorođena beba. Ali problem tu ostaje samo 'divlje' rođenje - koje nipošto ne mora dobro završiti i za bebu i za majku.

Tajna za sve - osim za dijete

Anna je rodila dijete u tajnosti i čak je mogla izabrati ime za bebu kao želju za par koji će usvojiti to dijete. Njeno ime i prezime zna samo ova psihologinja "a i ja ga onda sasvim brzo pokušam zaboraviti", kaže nam Manuela Sieg. Ime majke se vodi samo kao pseudonim i onda je tu jedan pravni problem: potpuno je opravdana želja majke da ostane nepoznata, ali što je onda sa pravima tog djeteta? I ono mora, kad postane punoljetno, imati pravo saznati tko je doista i tko mu je majka.

U Njemačkoj je to riješeno tako da se osobni podaci majke čuvaju u zatvorenoj omotnici u posebnoj državnoj instituciji. Tek kad navrši 16 godina, dijete može postaviti zahtjev da vidi ime u toj omotnici. Psihologinja zapravo u tom zakonu ne vidi problem i svakako ga smatra boljim rješenjem nego mogućnost da se dijete negdje rodi "na divlje" i onda anonimno ostavi na usvajanje.

Najveći problem ona ima sa samim majkama: željela bi da joj takve majke ostave više vremena da sve organizira i pripremi. Ali tajna rođenja obično predugo ostanu tajna čak i za osobe koje bi mogle pomoći trudnicama, piše Deutsche Welle.