Bh. društvo još uvijek misli da se homoseksualnost treba liječiti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''Teško je kada nemate osnovna prava. Npr. kada bi moja partnerica završila u bolnici nemam pravo posjetiti je jer nisam član obitelji. To su osnovna prava koja mi želimo, za koja se treba boriti, ali postoji li ikakav drugi način osim parada? To su ipak osnovna ljudska prava koja se trebaju poštovati'' iznijela je svoje proleme u ranijem razgovoru za Bljesak.info. dvadesetpetogodišnjakinja iz Mostara K.J.

Iako zakon garantira de-jure zabranu diskriminacije, pojedine grupe, kao što su Romi/kinje i LGBT osobe, oni ga ne koriste zbog nedostupnosti pravnog szstavai homofobije u institucijama.

Bh. institucije nisu imale nikakve pokušaje da ovo pitanje tematiziraju, npr. kroz usvajanje jedne politike o suzbijanju diskriminacije, koja bi definirala konkretne prokativne mjere koje bi provodile institucije na svim nivoima, zaključak je Europske komisije u izvješću o napretku BiH.

Predrasude i stigmatizacija su uveliko prisutne u svim sferama. LGBT populacija nije, naravno, izoliraana, čak bih rekao da je to jedna od najranjivijih manjinskih grupa u našoj zemlji.

Strah

''Nisam pravnik ali kao aktivist i vanjski suradnik Sarajevskog otvorenog centra imam uvid u stanje pravnog okvira. Začuđujuće je da je pravni okvir, zapravo, povoljan prema LGBT osobama- nakon rata je homoseksualnost dekriminalizirana. Tu je, naravno, Zakon o zabrani diskriminacije kao, vjerujem, najvažniji zakon kada pričamo o manjinskim grupama. Zakon o ravnopravnosti spolova također zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije.

Problem za članove LGBT zajednice je što se rijetko usude prijaviti slučajeve diskriminacije, zlostavljanja. Veliki broj njih trpi nasilje unutar obitelji ili skriva svoju orijentaciju pa ne žele prijaviti takve slučajeve jer misle da će time stvoriti sebi još veće probleme'', rekao je za Bljesak.info Mladen Lakić novinar i aktivist za ljudska prava, također koautor studije ’Prava LGBT osoba u BiH: Obrazovanje’.
Povećanjem vidljivosti LGBT osoba u BiH došlo je i do povećanja diskriminacije. Zakon o zabrani diskriminacije postoji, ali je implementacija veoma loša.

"Zakon o zabrani diskriminacije zabranjuje diskriminaciju i poticanje na diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Međutim, implementacija ovog zakona je vrlo loša, javnosti nije predstavljena zabrana diskriminacije, niti je objašnjeno šta ona predstavlja i koji su mehanizmi zaštite i nadležne institucije. Nije sprovedena harmonizacija postojećeg zakonodavstva sa Zakonom o zabrani diskriminacije, što je trebalo biti urađeno do 2010., a ni Ministarstvo za ljudska prava još uvijek nije uspostavilo registar slučajeva diskriminacije, što je predviđeno samim Zakonom", rekla je Vladana Vasić, koordinatorica programa Sarajevskog otvorenog centra.

Bh. društvo misli da se homoseksualnost treba liječiti

O problemima homoseksualnih i trans osoba rijetko se govori u knjigama te se one i dalje percipiraju kao društvena devijacija, stvarajući tako društveno rizične grupe. 47. Istraživanje javnog mnijenja 48 sprovedeno krajem 2013. godine, pokazalo je da 56,5% ispitanika/ca još uvijek smatra da se ‘homoseksualnost treba liječiti’, te je time pokazan nedostatak znanja i uvriježenih stereotipa o homoseksualnosti. Istraživački projekt LGBT zajednice koji je 2013. godine proveden na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine, pokazao je da se samo svaka sedma osoba outovala roditeljima i obitelji, potvrđujući tako nizak nivo društvene i obiteljske podrške LGBT osobama, navedeno je u izvještaju o napretku BiH.

''Kolegica Ivana Dračo i ja ustanovili smo da, nažalost, naš obrazovni sustav razvija netrepeljivost prema LGBT zajednici. Prije svega, činjenica da se u školama još uvijek mogu naći udžbenici koji svako odstupanje od heteroseksualnosti tretiraju kao bolest i/ili poremećaj je nedopustivo. Prema drugim, dostupnim, istraživanjima, značajan broj srednjoškolaca opravdava nasilje, verbalno i fizičko nad pripadnicima LGBT zajednice. To je ozbiljan propust, da se nešto takvo nalazi u obrazovnom sustavu iako, prema listi Svjetske zdravstvene organizacije to nije bolest. U takvim uvjetima, jasno je zašto LGBT zajednica često bude meta nerazumijevanja, napada'', dodao je Lakić.

Mladen Lakić

U istraživanju je navedeno kako je zabrinjavajuće to što se razrednici u svom radu s učenicima ne dotiču tema seksualnosti.

''Na satovima obiteljske zajednice ponekad se govori tek o kontracepciji, prevenciji spolno prenosivih bolesti i to je sve. No takve teme najčešće provode različite nevladine organizacije bez jasne inicijative same škole'', rekla je jedna razrednica.

''Obrazovanje je, ipak, najvažnija podloga za bilo kakav daljni razvoj. Bilo bi korisno da nadležna ministarstva ozbiljno pristupe izradi antidiskriminacijskih strategija i da pokažu spremnost da riješe ovaj problem. Nažalost, teme poput ove i dalje predstavljaju tabu i potisnute su u privatnu sferu što, donekle, otvara prostor da se u javnoj sferi šire neistine, razvijaju predrasuda'', dodaje Lakić.

Obrazovanje najvažnija podloga za razvoj

Viladana Džekman iz fondacije CURE u ranijem razgovoru za Bljesak.info, između ostalog je istaknula da je najveći problem našeg društva neznanje, jer ljudi zapravo ni ne znaju što znači LGBT.

''Ljudi se boje se svega što je drugačije, to je najveći problem našeg društva. Da bi ljudi postali senzibilniji moraju se prvenstveno upoznati s pojmom LGBT. Kod nas osobe još uvijek misle da su gay osobe bolesne, što je i psihologija odbacila prije četrdesetak godina. Edukacija je najvažnija, ipak iz neznanja proizlazi strah'', dodala je Džekman. Fondacija CURE već je radila na edukaciji policijskih službenika u Sarajevu, što je pohvalno navedeno i u izvještaju o napretku BiH.

''Održane su edukativne i informativne radionice sa policijom, te će ona nastaviti predano raditi na pitanjima zaštite prava LGBT osoba i u 2014. godini, tako što će uključiti teme vezane za potrebe LGBT zajednice i zločina iz mržnje u program permanentne obuke za policajce/ke. Ostale policijske agencije nisu pokazale poseban interes za rad na ovim pitanjima. MUP Kantona Sarajevo je također odredio osnovne tačke za rad na pravima LGBT osoba'', navodi se u izvještaju.

Po mišljenjima brojnih aktivista za ljudska prava i prava LGBT osoba vlasti igraju veliku ulogu u sprečavanju i iskorjenjivanju diskriminacije prema LGBT osobama, te bi one prije svega trebale implementirati postojeće zakone i propise te raditi na usklađivanju postojećeg zakonodavstva sa Zakonom o zabrani diskriminacije i javno promicati toleranciju i jednakost svih građana/ki, uključujući LGBT osobe, javno osuditi sve napade i diskriminaciju LGBT osoba i aktivista te adekvatno i brzo otkriti i sankcionirati počinitelje. Uvođenje zločina iz mržnje u Kazneni zakon Federacije BiH, kao što je to urađenu u RS-u i Brčko distriktu, imalo bi pozitivan učinak na adekvatnije procesuiranje, a samim tim i smanjenje nasilja i napada na LGBT osobe i aktiviste.

Ljudska prava su luksuz

Aktivisti ističu da su edukacija i informiranje, kako kroz obrazovni sustav tako i kroz medije, koji etičkim i profesionalnim izvještavanjem, jedni od najvažnijih aspekata za senzibiliranje javnosti.

''Nažalost u općim uvjetima našeg društva s ovakvom ekonomijom, u javnosti se često na ljudska prava gleda kao na luskuz i diskriminacija se uzima zdravo za gotovo. Međutim, to što je ona prisutna, ne znači da se ne trebamo protiv nje boriti'', rekao je Lakić.