Tekst članka se nastavlja ispod banera
Turkmenistan je država u kojoj su nakon raspada SSSR-a vlast zadržali komunistički funkcioneri na čelu sa Saparmuratom Nijazovom koji je 1999. proglašen doživotnim predsjednikom.
Otvoreno suprotstavljanje vladajućoj politici se ne tolerira, a Nijazovljev kult ličnosti poprimio je totalitarne razmjere. Nakon njegove smrti, 2006. godine, totalitarnu vlast je od 2007. preuzeo drugi doživotni predsjednik Gurbanguly Berdimuhamedow.
To su prve informacije koje o Turkmenistanu možete doznati preko interneta i s kojima smo otišli u ovu zemlju krajem siječnja ove godine.
Ekstravagantna arhitektura
Očekujući diktaturu, siromaštvo, represiju i brutalnu vlast, ostali smo šokirani onim što smo vidjeli i doživjeli u ovoj azijskoj državi. Tako različito od svega očekivanog, ugodno nas je iznenadila gostoljubivost, dobrodušnost i neiskvarenost običnih Turkmenistanaca.
Napominjem kako je doživljaj subjektivan i ne mora se poklapati sa stvarnim stanjem stvari u ovoj državi. Napisano je ono što sam osobno vidio ili posredno i neposredno doznao za pet dana provedenih u Turkmenistanu.
U glavnom gradu Aškabatu (Aşgabat) proveli smo tri dana, a u gradu Maryu, na istoku Turkmenistana još dva. Jedan dan smo izgubili u putovanjima i presjedanjima.
Posjeta je organizirana u sklopu festivala koji svake godine u drugom gradu organizira Turksoy, Međunarodna organizacija turske kulture.
Ove godine, festival je održan u gradu Mary, koji je proglašen glavnim gradom turske kulture za 2015. godinu. Na festivalu su sudjelovali i bh. predstavnici, KUD Gajret iz Sarajeva uz predstavnika Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Vlade HNŽ-a.
Unatoč lošem vremenu, kiši, susnježici i niskim temperaturama, koristili smo svako slobodno vrijeme da se bolje upoznamo s kulturom, ljudima i uvjetima u kojima žive.
Ekstravagantna arhitektura, prva je osobitost Aškabata, koju smo vidjeli dok smo se od zračne luke vozili širokim ulicama prema hotelu Aşgabat Myhmanhanasy smještenom na uzvišenju iznad grada.
Engleski nitko, ruski svi
Pored hotela izgrađena je velika građevina neobičnog oblika Bagt Kosgi koja služi kao dvorana za vjenčanja i istovremeno može organizirati nekoliko svečanosti. Iza se nalazi još jedna građevina neobičnog izgleda Yyldyz hotel, napravljen 2013. godine koji ima 155 soba, na 24 kata i koji je visok 107 metara.
S prozora našeg hotela izgrađenog 2011. godine pruža se odličan panoramski pogled na veliki novi stadion koji te također napravljen prije par godina. Sve nabrojane građevine i velika većina upravnih i stambenih zgrada u gradu osvijetljene su reflektorima u bojama koji stalnim izmjenama daju objektima čudnovate izglede. Unutrašnjost hotela je za naša shvaćanja dosta kičasta, s mnoštvom ukrasa i pozlaćenih dijelova.
Od hotela do grada možete javnim prijevozom ili taksijem. Za 25 manata (turkmeniskanska valuta - jedan manat je pola KM), taksi nas je odvezao od hotela do Ruskog bazara udaljenog 6,5 km nedaleko od središta grada. Poželjno je da vam taksi naruče iz hotela, jer vozači taksija kao i većina stanovništva u Turkmenistanu engleski uopće ne zna ili su jako loši. Ali zato ruski i turski jezik pričaju svi s kojima smo bili u kontaktu.
Ruski bazar je klasična tržnica kao i kod nas, s bogatim izborom voća povrća, slatkiša, odjeće i obuće, jeftinih mobitela … Odlično mjesto za kupiti suvenire uz neizbježno cjenkanje.
Dok ne uđete, ne znate gdje ste
Karakteristika većine zgrada je ''standardizirani izgled'' bez velikih istaknutih reklama i dok ne uđete ne znate što je u njima. Tržni centri, kafići, prodavaonice … Cijene u kafićima su slične našima, možda malo skuplje. Npr. čaj je 1 manat, Nesscafe 3 manata, kolači od 6 do 12 manata ... U nekim kafićima koji su orijentirani na goste iz Rusije, možete pronaći alkohol, ali u većini ostalih ne.
U gradu je primjetan veći broj policajaca pozornika i prometnika, koje možete vidjeti, kako tijekom dana, tako i ujutro u 4 sata na glavnim gradskim križanjima. Osim neobičnih palica, zviždaljki i pendreka, na njima nije vidljivo istaknuto osobno naoružanje. Ako su uopće i naoružani?! Ispred svih većih državnih zgrada, ministarstava, institucija od državnog značaja primjetni su vojnici u uniformama i nezaobilaznim šubarama. Nenaoružani. Iako je država diktature, ni u jednom trenutku nismo bili suočeni sa zabranama slikanja, kretanja ili bilo što slično.
Zapanjujuća je veličina ulica i već spomenuta neobična arhitektura građevina. Sve zgrade u užem središtu grada su obložene mramorom i osvijetljene reflektorima. Naknadno sam pronašao na internetu podatak kako je Aškabat upisan u Guinnessovu knjigu rekorda kao grad s najvećom koncentracijom mramornih zgrada na jednom mjestu. Ima još nekih Guinnessovih rekorda, ali njih potražite u galeriji pored opisa fotografija.
Prevelike ulice za premalo prometa
Ulice su prostrane iako s malo prometa u vrijeme kada smo mi bili tamo. Pored mnoštva skupocjenih automobila Toyota, Mercedesa i ostalih vozila s velikom kubikažom, neizbježne su Lade, UAZ terenci i još neka ruska vozila. Cijena litre goriva je ultra jefitina, 1 manat (0,5 KM). Kasnije sam na internetu pronašao informaciju kako država svaki mjesec besplatno daje vozačima automobila 120 litara goriva. Vozači autobusa, kamiona i traktora imaju pravo na 200 litara goriva, a motociklisti na 40 litara.
Našim putnicima u Turkmenistan najteže je ''pala'' čudna zabrana pušenja. Čudna je u tome što je npr. zabranjeno pušiti cigarete na ulici i na ostalim javnim površinama, ali nije zabranjeno pušiti cigarete u hotelskoj sobi. Možete pušiti i pored ulaznih vrata hotela i na drugim, za to nekom čudnom uredbom određenim mjestima, ali za kafiće, restorane, javne prostorije, ulice i slično vrijedi zabrana i velike novčane kazne. Najbolje je pitati recepcionara, nekog od vodiča ili lokalnih ljudi gdje je dopušteno pušiti. U suprotnom, policajac će vam sigurno naplatiti kaznu.
Nakon Aškabata, zrakoplovom smo otišli u grad Mary koji je udaljen oko sat i pol leta. Domaćini su se potrudili osiguravši nam organiziranu posjetu nekima od najznačajnijih arheoloških mjesta iz bogate povijesti starog grada Marva koji je procvat doživio u 12 i 13 stoljeću svojim položajem na putu svile.
Tu smo se susreli i sa ruralnom stranom Turkmenistana koja je mnogo dominantinija u odnosu na urbanu. Kuće su jednoobrazne, sive, s krovovima iste ili zelene boje, a ulice su većinom neasfaltirane i blatnjave. Ipak, pogled iz zrakoplova odaje plansku gradnju kako ruralnih sela, tako i prigradskih naselja.
Knjižnica za nikoga
Primjetan je i veliki broj novijih i skupih osobnih vozila, kamiona i radnih strojeva koji su u kontrastu sa lokalnim prometnicama. Na našu žalost, i takve su im prometnice u boljem stanju od naših, jer nigdje nismo upali u rupu ili naišli na ležećeg policajca.
Samo središte grada Marya dosta je urbano i podsjeća na manju verziju glavnog grada. Gradsko kazalište, knjižnica, moderan hotel ... sve je izgrađeno u zadnjih par godina.
Posjetili smo i zgradu gradske knjižnice, gdje je nas je na naše iznenađenje, dočekalo ljubazno osoblje i pokazalo nam svoje prostorije, sadržaj i teleskop smješten na vrhu knjižnice. Unutra je posjetiteljima na raspolaganju veliki broj knjiga, računalna dvorana, vrtić, čitaonica...
Sve nas je to fasciniralo, ali i donekle zaintrigiralo jer nedostajali su ljudi. Učenici, posjetitelji, studenti, bilo tko da popuni i da se koristi tim modernim i velikim zgradama i resursima.
Možda jednostavno nismo došli u pravo vrijeme. Nekako je lakše vjerovati u to.
Više fotografija s opisima, informacijama, zemljopisnim lokacijam i zanimljivim ljudima koje smo susreli na putu po Turkmenistanu možete pogledati na linku.
