Borba za ravnopravnost: Prije 100 godina ove su stvari ženama bile zabranjene

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Dan žena ne slavimo zbog poklona ili jer su "žene super". Njime se prisjećamo duge borbe za ravnopravnost u svim područjima života – krajem 19. stoljeća žene su ovisile o muškarcu i nisu imale pravo glasa pa su 8. ožujka 1857. godine tekstilne radnice u New Yorku prosvjedovale. Policija ih je rastjerala, no ipak su napravile iskorak jer je osnovan sindikat. Ti su se štrajkovi nastavili, a najpoznatiji je onaj iz ožujka 1908. kad je tisuće žena-radnica istupilo s zahtjevom za općim pravom glasa, regulacijom radnog vremena, humanim uvjetima rada.

Masovni prosvjedi su se nastavili i sljedeće godine, a 1910. odlučeno je da će svake godine 8. ožujka slaviti Dan žena. Tek 65 godina poslije, 1975. godine, Ujedinjeni narodi proglašavaju ga međunarodnim. Borba za ravnopravnost počela je još krajem 19. stoljeća kada su žene bile isključivo domaćice bez obrazovanja i prava glasa, a rezultirale su time da se žene danas mogu ostvariti u nizu uloga i biti svoje – premda ravnopravnost nije potpuno postignuta, posebice u slabije razvijenim zemljama.

Pravo glasa

Sve do 1945. žene na našem području, odnosno prostoru Jugoslavije nisu imale pravo izlaska na izbore. Prva zemlja u kojoj su žene dobile pravo glasa je Švedska, i to 1867., no to je pravo bilo ograničeno samo na općinske izbore, prenosi Žena.hr

Novi Zeland bila je prva od danas postojećih država na svijetu koja je ženama dala pravo glasa, a to se zbilo 1893. U razdoblju nakon Prvog svjetskog rata to se pravo proširilo pa su tako Britanke glasati mogle od 1928., a ubrzo i u SSR-u i Njemačkoj. Ipak, žene s prostora Jugoslavije su, kao i Talijanke i Francuskinje, za to trebali čekati kraj Drugog svjetskog rata, a neki i puno duže. U Liechtensteinu su žene smjele izaći na izbore tek 1984. godine.

Dozvolu za kontracepciju

Kontracepcija ni danas nije besplatna, a uz nju se vezuje i priziv savjesti, odnosno ograničena dostupnost kontracepcije, ali i pobačaja. Ipak, kontracepcija je danas ženin izbor, no manje je poznato da je kontracepcija postala legalna tek u 20. stoljeću. Zato je drugi val feminizma od šezdesetih godina prošlog stoljeća naglasak stavio upravo na pitanje seksualnosti i reproduktivnih prava. Možda nisi znala da je aktivistica Margaret Sanger još 1908. godine – dakle, prije valova feminizma – otvorila prvu "kliniku za kontrolu rađanja", ali je ubrzo uhićena. Trebalo je dugo da kontracepcija postane pravo i izbor.

Zabranjena odjeća

Dugo su žene smjele nositi samo haljine i suknje, dok su hlače bile percipirane kao muška odjeća i neženstvena. Stvari su se počele mijenjati tek 1910-ih i 1920-ih kada je slavna Coco Chanel u svoje kolekcije uključila hlače. Počele su ih nositi filmske zvijezde poput Marlene Dietrich i tako su hlače, trenirke i tajice postale dio ženske mode. No, nevjerojatno je da je to bilo prije manje od 100 godina!

Rad u noćnoj smjeni

Ženama je stoljećima bilo zabranjeno kretanje bez pratnje muškarca, posebno u noćnim satima. Dugo smo bile isključene s tržišta rada – muškarac je bio taj koji je privređivao, a uloga žene bila je svedena na kućanstvo i majčinstvo. Uz to, postojali su načini kojima su se "štitile žene" od navodno grubih muškaraca pa su neke savezne države SAD-a zakonima zabranili ženama da konobare između 22 sata navečer i 6 sati ujutro.

Posjedovanje imovine ako su u braku

Ovo je bilo prije dva stoljeća. Prije 1948. žene nisu mogle posjedovati imovinu jer je ona automatski pripadala njenom ocu, odnosno suprugu. Tek se 1948. mijenja zakon i navodi se da žena na svoje ime može biti vlasnica nečega, i taj okvir je bio primjer drugim državama u nadolazećim godinama. Ipak, konkretni pomaci nisu se dogodili sve do 1920-ih kada je udana žena osjetila osnaženje da sada odlučiti tko će naslijediti njenu imovinu. Imaj na umu da su tih godina žene tek počele dobivati pravo glasa te su ovi pomaci bili spori, a žena odgovorna muškarcu.

Posjedovanje bankovnog računa

A budući da su ekonomski ovisile o muškarcu, nekada žene nisu mogle otvoriti račun u banci, uzeti kredit ili imati karticu. Sve do sredine 20. stoljeća kartice su bile rezervirane isključivo za muškarce, a onda se to proširilo i na udane žene. Ako nisu bile udane ili su otišle od muškarca – što je čak i sedamdesetih bila rijetkost – trebala su očev potpis. To se u Sjedinjenim Američkim Državama promijenilo tek 1974. kada je donesen zakon koji je propisao da je nezakonito diskriminirati nekoga na temelju rase, religije, podrijekla, spola ili bračnog statusa.

Posjedovati putovnicu

Da si prije 100 godina trebala putovnica, a u braku si, ne bi imala osobnu putovnicu nego zajedničku putovnicu (suprug i ti), i ona bi ti davala povlastice putovanja. Ne bi bila oslovljavana imenom nego bi ti se u zajedničkom dokumentu dodao opis "supruga". Rijetko koja je žena uspjela dobiti vlastitu putovnicu, a za razliku od današnjeg vremena u kojemu žene mogu odabrati hoće li uzeti partnerovo prezime ili ostaviti svoje, nekad se to nije moglo. Dokumenti su se automatski izdavali sa suprugovim prezimenom.

Nisu se mogle natjecati na Olimpijskim igrama

Ženama je sudjelovanje na Olimpijadi dopušteno tek 1900., i tad su činile tek tri posto ukupnog broja sportaša. Mogli su se natjecati u svega pet sportova, a onda im se postupno otvorilo sve više sportova. Danas se u sportskim kategorijama nastoji postići ravnopravnost.

Generacije žena prije nas bile su uskraćene za mnoštvo toga i zaista su bile percipirane kao 'drugotne'. Percepcija se promijenila i danas žene rukovode poslovima i iskazuju se u čitavom nizu uloga. Ipak, ne možemo ne primijetiti da i u 2023. postoji prostor za napredak i da ne trebamo odustati od borbe za ravnopravno društvo i slobodu izbora.