Godine proletjele
Boško proslavio 100. rođendan: Cijeli život se borim protiv ''sive ekonomije''
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Zeničanin Boško Perić, koji je od listopada prošle godine smješten u JU Dom penzionera sa stacionarom ZDK-a, u ponedjeljak je proslavio 100. rođendan.
Proslava u Domu
Osim svih pokretnih stanara, medicinskog osoblja i menadžmenta te ustanove koji su mu pripremili tortu te angažirali glazbenu pratnju, tim mu je povodom, sa suprugom Zoranom i šestogodišnjim sinom Antom, stigla i rodica te zakonita skrbnica Antoneta Krešo iz Čapljine.
Pročitajte još
''Svakome je lako sabrati: 40 godina radnog staža, 40 godina mirovinskog staža i 20 godina ono što je prošlo. Ukupno 100 godina'', kaže Perić, koji je bio strastveni planinar, a cijeli radni vijek proveo je na poziciji tržišnog inspektora u općini Zenica.
Borio se, kaže on, cijeli život protiv "sive ekonomije“, ali se danas često pita postoje li uopće inspektori.
''Ponosan sam kako država uopće može funkcionirati. Treba državi pripremiti pare, jer svaki pokret valja platiti. Država ima svoje velike obaveze'', napominje Perić.
Prisjeća se da je u školu putovao pješice 10 kilometara samo u jednom pravcu i da je tada, kada je vidio lijepo obučene inspektore, kao dječak odlučio da će to biti i njegovo zanimanje te da neće ostati i raditi na zemlji.
Mostar mu se nije svidio
Boško je morao napustiti zenički stan, nakon što mu je prošlog ljeta preminula i druga supruga.
''Uvijek sam bio protiv toga. To je za mene robija. Ništa drugo nego robija'', kaže Boško, koji je prvi put bio smješten u ustanovu ovakvog tipa u Mostaru, ali nije bio zadovoljan pa se brzo odlučio na povratak u svoju Zenicu.
Inače, rođen je u Jasenjanima kod Bijelog Polja, a u Zenici živi još od 1943. godine.
''Boško je stric od mog oca, ali i ja ga također zovem stricem. Cijeli je život živio u Zenici i, dok sam studirala u Sarajevu, tu sam ga posjećivala'', kaže njegova zakonita skrbnica Antoneta Krešo.
Dodaje kako je s mamom i braćom zadnjih 20-ak godina posjećivala svog rođaka kojem je najbliži rod, a Boško nije imao svoje djece.
Kći koju nije imao
''On je izrazio želju da se ja nastavim brinuti o njemu, mada nikada konkretno nije objasnio zbog čega je izabrao mene. Teško je naći nekoga da o nekome brine 24 sata, a ja ne mogu svaki dan doći iz Čapljine. Bogu hvala da postoje i ovakve ustanove'', ističe Antoneta.
Bošku su rođendan čestitali i pomoćnik ministrice za rad i socijalnu politiku u Vladi ZDK-a Edin Arnaut, kao i direktor ustanove Damir Jukić, koji je napomenuo kako je funkciju preuzeo kada je Boško došao u dom te da je rođen 1983., kada je Boško bio umirovljen.
''Boško, želim Vam čestitati rođendan. Ovo je veliki dan za Vas, našu ustanovu, ali i Grad Zenicu, gdje ste proveli skoro cijeli život'', poručio je Jukić.
