Da KGB ne čuje: Zašto je CIA imala toliko teškoća u špijunskim operacijama u Moskvi?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prvih godina hladnog rata među agentima CIA-je bilo je opće poznato da je Moskva najopasnija i najzahtjevnija destinacija na svijetu. Zbog teških uvjeta rada, američki su operativci formulirali nepisana pravila za izvođenje operacija na moskovskom terenu. Pravila su imala za cilj zaštititi agente i njihove izvore u surovom okršaju s KGB-om, a u povijesti su zapamćena kao "Moskovska pravila".

Najopasniji grad

Kada su špijuni CIA-je na zadatku u Moskvi razgovarali o bilo kakvoj osjetljivoj temi unutar zidova američkog veleposlanstva, to su činili samo u takozvanom "balonu". Konstrukcija od prozirne plastike izgledala je kao kupola iznad stola za dvoje.

"Bila je to jedina soba u Moskvi, poznata kao Balon, u kojoj ste mogli da razmjenjivati osjetljive informacije, a da vas KGB ne čuje", zapisao je Tony Mendez, bivši agent CIA-je koji je bio na zadatku u Moskvi za vrijeme hladnog rata, a u mirovini se posvetio pisanju.

S razlogom se smatralo da je Moskva najteži izazov za američke špijune u hladnom ratu. Na početku hladnog rata CIA je, naime, bila relativno mlada institucija koja je stajala nasuprot KGB-u s ogromnim iskustvom naslijeđenim od njegovog prethodnika NKVD-a.

Ali zašto je Moskva bila tako opasno mjesto za američke operativce?

Oči i uši su svuda

Šačica agenata CIA-je koji su se nalazili u Moskvi u prvim godinama hladnog rata našla se u sredini u kojoj su stranci, metaforički rečeno, bili kao "crvena marama ispred bika", piše russia beyond.

Agenti se sjećaju da im je 7. odjel KGB-a, zadužen za praćenje, neprekidno bio za petama.

Tako intenzivan nadzor onemogućavao je agente da se šuljaju po Moskvi i tajno sastaju sa svojim sovjetskim izvorima.

"U Moskvi bi se američko diplomatsko vozilo našlo pod bliskom pratnjom drugog vozila čim bi prošlo kroz vrata veleposlanstva. Opažački timovi čekali su ispred zgrade, a zatim kretali u akciju, prateći američki automobil sve do njegovog povratka u veleposlanstvo", zapisao je bivši agent CIA-je Mendez.

Osim praćenja Amerikanaca po Moskvi, KGB je koristio tehnologiju za prisluškivanje osoblja veleposlanstva i CIA-je.

Kada su Rusi sagradili novo američko veleposlanstvo u Moskvi krajem 70-ih, KGB ga je napunio prisluškivačima još u fazi zidanja.

"Jedini način da se zgrada učini sigurnom bio je da se skinu tri gornja kata i bace, a zatim da se sazidaju ponovo koristeći američku radnu snagu i američki materijal koji je donesen iz SAD-a", rekao je RayParrack, nekadašnji stariji tehnički obavještajni službenik CIA-je (u mirovini) u komentaru za Netflixovu dokumentarnu seriju "Spycraft".

U slučaju da agenti pogriješe i izgube metu, sovjetski sigurnosni aparat oslanjao se na sovjetske građane. Oni su poticani da budu budni i prijave vlastima sve što im se učini sumnjivim.

Osim toga, KGB se nije ustezao zastrašivati tajne agente CIA-je koristeći neke zlokobne metode.

"Amerikancima u Moskvi moglo se dogoditi da se vrate s odmora i nađu vrata svog stana skinuta sa šarki. Onda bi im rekli da je 'netko osjetio dim' i podsjetili da ne zaključavaju vrata pri odlasku, tako da se u stan može ući bez razvaljivanja", zapisao je Mendez.

Moskovska pravila

CIA je morala dorasti ovom izazovu. Prisiljena učiti na svojim greškama u ranoj fazi konflikta, moskovska grupa agenata CIA-je formulirala je niz principa koji su postali poznati kao "Moskovska pravila".

S obzirom na to da nikad nije postojao pisani dokument s ovim pravilima, ona se razlikuju u različitim izvorima. U Muzeju međunarodne špijunaže u Washingtonu navode se sljedeća "moskovska pravila":

Ništa ne pretpostavljaj.

Nikada ne idi protiv svoje intuicije.

Svatko je potencijalno pod kontrolom suprotne strane.

Ne osvrći se; nikada nisi sasvim sam.

Prati tok, nestani u gomili.

Mijenjaj rutinu i ostani u okviru svog identiteta.

Uljuljkaj ih u osjećaju samozadovoljstva.

Ne uznemiravaj suprotnu stranu.

Izaberi vrijeme i mjesto za akciju.

Zadrži otvorene mogućnosti.

Neki drugi izvori pružaju različitu verziju "moskovskih pravila". Ono što je svim verzijama, međutim, zajedničko, to je jasna svijest o opasnosti koja je ova pravila uopće učinila potrebnim.

"Iako ih nitko nije zapisao, bile su to zapovijedi koje smo svi znali... Prije nego što bi došli u Moskvu, svi su poznavali ova pravila. Bila su jednostavna i prepuna zdravog razuma", zapisao je Mendez.