Danas je Dan kanabisa, tko ga slavi?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Brojevi 420, 4:20 i 4/20 samo su neki od simbola 20. travnja, međunarodnog dana proslave pušenja kanabisa kojeg svaki štovalac ove biljke obilježava na raznolike načine.

Priča kaže da su tzv. 'Waldosi' davne 1971. prvi upotrijebili termin, i to u kontekstu 'potrage za blagom', odnosno zaboravljene lokacije posađenog usjeva Indice za koji je doduše postojala mapa, no ne i točno odredište. Steve Capper, Dave Reddix, Jeffrey Noel, Larry Schwartz i Mark Gravich - studenti iz kalifornijskog San Rafaela - napravili su svojevrsnu konspirativnu skupinu 'Waldos' sa svrhom pronalaska lokacije, te su se sastajali kod kipa Louisa Pasteura pored srednje škole u 4:20. Šifra im je bila '4:20 Louis'. Nakon neuspješne potrage izraz su skratili na 4:20 i legenda je mogla započeti.

Kultni magazin 'High Times' odgovoran je za širenje priče, a Steven Hager od nje je učinio i svojevrsni kult povezan s bendom 'Grateful Dead' koji je također pomogao u promociji, pošto su iz relativno obližnjeg Palo Alta, predgrađa San Francisca. U početku je izraz korišten kao šifra za pušenje trave i eskivacija policijskih patrola, kasnije kao poštapalica Patricka Reddixa koji ju je podijelio s basistom benda Philom Leshom. Sve ostalo je povijest. Zanimljivo, kanabis je iste 1971. u UN-ovoj Konvenciji o psihotropnim supstancama ušao u tzv. 'Schedule I' razred - s tvarima za koje ne postoji nijedan dokaz da imaju medicinske blagodati i benefite. Propast pokreta Djece cvijeća stvara okvire za rastući aktivizam.

Pročitajte još

Kanabis uklonjen s UN-ove liste najopasnijih droga

Takvi argumenti posve su deplasirani pošto je biljka i dio tradicionalne narodne medicine širom svijeta i predmet preko 2.000 znanstvenih studija. Problem nastaje nakon Prvog svjetskog rata - zbog niske cijene i netopivosti u vodi. Prohibicija i zabrana alkohola donose velike profite ilegalnim izvorima i kriminalnim interesnim skupinama, no glas naroda ovog puta pobjeđuje ustaljene zakone. Automatski dolazi potreba za novom zabranom, a 'na tacni' se ponudila nepoznata 'halucinogena biljka iz Meksika pod nazivom Marijuana, od koje tinejdžeri doslovno polude'. Harry J. Anslinger, čovjek čija je karijera doslovno posrnula nakon blamaže sa zabranom alkohola, dobiva novu priliku i izglasava famozni Marijuana Tax Act iz 1937. godine. Zanimljivo, istovremeno država daje poticaje za uzgoj konoplje, naročito pred II svjetski rat. William Randolph Hearst prepoznaje poveznicu konoplje i marijuane, te pod snažnim utjecajem DuPont multinacionalne kompanije i Anslingerove borbe putem sve moćnijih medija promovira ovu biljku kao 'veliko zlo'.

Godine 1941. posve je uklonjena iz farmakoterapije i državnog popisa lijekova SAD-a. Koliko su argumenti bili bizarni dovoljno govori navod zastupnika Johna Dingella u kongresu tijekom vijećanja protiv konoplje: 'Znamo da je to navika koja se širi, čuli smo iz novina. Broj žrtava od te teške ovisnosti je iz godine u godinu sve veći. Cannabis je prokletstvo koje proždire naciju'. Jedino gradonačelnik New Yorka Fiorello La Guardia uviđa kako je u tijeku novi 'lov na vještice' te radi odvojenu studiju o materiji u kojoj zaključuje da 'ne postoje dokazi da marihuana kreira zločine, agresivno ponašanje, seksualne delikte, promjene ličnosti ili otpornost organizma na istu kao što to navode mediji i pojedini političari' te je stavlja ispod ovisnosti o alkoholu, cigaretama i kocki. Gotovo dvadeset i pet godina je trajala 'tabuizacija' konoplje, a američka vojska ponukana izvještajima da konoplja stvara agresiju, zločine i poremećaje ličnosti naručuje studiju od Arthur DLC kompanije da bi biljku koristili kao oružje protiv neprijatelja u Vijetnamu. Istu ipak ne upotrebljavaju jer studija dokazuje kako su te osobine 'ili izmišljene ili znanstveno neponovljive'.

Godine 1970. dolazi konačno oružje protiv konoplje - zakon CDAPCA (Sveobuhvatni akt prevencije zlouporabe i kontrole droge) uz CSA dodatak (Controlled Substances Act). Konoplja je klasificirana u I. Klasu - Superteške droge koje uništavaju organizam i psihu, bok uz bok kokainu i heroinu. Primjera radi, IV. Klasa bio je Pentazocin (stotine ljudi u prvoj godini umrlo od nuspojava). Intrigira dodatak kako je kanabis do tog dana bez ijednog poznatog smrtnog slučaja ili fizičke ovisnosti. Do danas traje bespoštedna bitka oko legalizacije biljke, čak i na nivou industrijske i medicinske uporabe.

'Kanabis nije profitabilna biljka i ne postoji niti jedan razuman razlog za zabranu. Naglasimo - nitko nikada nije zbog nje umro, postao fizički ovisan ili se unesrećio. Nalazi se oduvijek na našim poljoprivrednim zemljištima, hranili smo stoku s njom i prisutna je kao dio prirode. Kada to objektivno promatramo - nema realnog razloga za zabranu, osim novčanog interesa i korupcije. Imao sam rak, trebao sam ulje za tretman, a oni opet nisu dopuštali iako nisu imali nikakav drugi lijek. Jedino ih zanima jesam li ja uzgajao 'travu' pa Vas spreme u zatvor, a to što sam bolestan i nemaju lijeka - nema veze! Sažeto rečeno - u zatvoru završite zbog bolesti, a tretman je odbijen. Ovo ponavljam kao papagaj - kada bi svi jednog jutra nakon buđenja zapalili joint, mislim da bi to bio bolji svijet. Taj dan ne bi bilo bijesa na cesti, ne bi vrištali jedni na druge kod kuće jer bi shvatili da za to nema razloga. Stalno smo pod velikim stresom. Suluda situacija je da je alkohol dopušten, a kanabis nije. Iskreno, nemam apsolutno ništa protiv piva ili vina, ali protiv žestokih pića? Naravno da imam, uništavaju organizam. Pa čak je suludo i razmišljati o činjenici da su cigarete legalne, alkohol reklamiran, neispitane farmaceutske supstance u slobodnoj prodaji, a kanabis je zabranjen', riječi su Ricka Simpsona s kojim je autor ovog teksta Ratko Martinović razgovarao u više navrata, prenosi Radiosarajevo.